povezane vijesti
Ovo se pitanje već danima vrti po glavama stanovnika sela Desni Dubrovčak. Iako u dvije županije, posavska sela Desni i Lijevi Dubrovčak u stvarnosti su jedno selo u kojemu su ljudi oduvijek povezani obiteljskim, prijateljskim, poslovnim vezama i – skelom! Skelarenje je u kontinentalnoj Hrvatskoj zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, ali za ljude koji žive uz rijeku i s rijekom, skelarenje je žila kucavica, ono je neophodno za život.
Od rođenja pa sve do smrti, skela u Desnom Dubrovčaku prati stanovnike na njihovim životnim putevima. A bez nje… Bez nje Sava je prazna i stanovnici Desnog Dubrovčaka ne mogu na groblje, u crkvu, u trgovinu, poštu, liječniku… Ne mogu do svojih oranica i vinograda. Život postaje puno teži jer okolni put dugačak je više od 20 km u jednom smjeru!
Na skelu redovno dolaze učenici s područja Ivanić Grada, što im je poseban doživljaj, a sama skela je i dio biciklističke rute koja je omiljena zbog ugodnih predjela kojima prolazi. U Desnom Dubrovčaku se trenutno gradi i hotel baština čijim će otvorenjem, uz kukuruzni labirint i zgradu stare škole koja je dio Muzeja Ivanić Grada s odličnim postavom i stalnom ponudom zanimljivih radionica, ovo postati zanimljiva turistička točka za sve koji vole čistu prirodu, baštinu i poštuju tradiciju. Naime, Desni Dubrovčak je selo bogate graditeljske baštine u kojemu žive vrlo pristupačni i ljubazni ljudi što turisti i osjete kad dolaze.
U posljednje četiri godine u potrazi za mirnijim životom, u Desni Dubrovčak su doselili ljudi iz Zagreba, Siska i iz Francuske, svi oduševljeni idejom kako su blizu Ivanić Grada i ulaza na autocestu, ali prekidom skelskog prijevoza, ideja pada u vodu. Specifičnost Desnog Dubrovčaka je što ima mlade ljude koji žele ostati ovdje, neki već imaju i djecu, ali žele živjeti u 21. stoljeću, s mogućnostima koje imaju i njihovi vršnjaci u drugim selima. Rješenje za to svakako je most koji bi spajao Desni i Lijevi Dubrovčak, a o kojemu Posavci već desetljećima sanjaju. Taj most dio je koridora prema Lekeniku što bi u konačnici spojilo dvije autoceste i stvorilo mogućnost veće mobilnost te doseljavanje stanovništva koje želi mir, ali treba blizinu grada zbog odlaska na posao.
Ako je za vjerovati izjavama u medijima, potrebu za mostom iskazuju i političari, a gradonačelnik Ivanić Grada kao i ondašnja turistička zajednica svjesni su važnosti kako skele, tako i mosta! Ni načelnik općine Martinska Ves ne bježi od ideje mosta iako se po pitanju realizacije istoga ništa ne događa, a selo je sad ostalo i bez skele za koju stoji obavijest da je do daljnjega neće biti. Pri posljednjem obnovnom pregledu, a prema riječima putnika koji koriste skelu te stanovnika sela, skelski je put bio zatvoren gotovo pola godine. Dogodi li se to i ovaj put, propustit ćemo sve lijepe dane u kojima skela može prometovati, propustit ćemo mnoge bicikliste koji dolaze u ovaj kraj, a s njima i prilike za turistički razvoj.
Kažu da je društvo snažno koliko je jaka njegova najslabija karika pa nikako nije jasno zašto se uporno kad se o mostu i skeli govori, govori o troškovima, ali ne i o prilikama, a naročito ne o stanovnicima! Da bi stanovnici ostali na nekom području, a i da bi na neko područje došli, potrebna je infrastruktura. Ovdje su to skela i most. Skela koju u čitavoj Hrvatskoj gledaju kao turistički potencijal, iskorištavaju je u turističke i gospodarske svrhe kao i za prijevoz stanovništva, dok dubravsku skelu gledaju kao teret, kao nešto čega se treba riješiti, nešto što je neisplativo. Most je pak san koji mnogi u Desnom Dubrovčaku sanjaju već pedeset godina. Je li moguće da se u pedeset godina nije moglo skupiti snage, volje i novca i izgraditi most?
Tekst: Nerina Sarkotić
Fotografije: Marijan Vuga
