Božićna čestitka biskupa Košića

imp

Sisački biskup mons. Vlado Košić čestitao je Božić svim vjernicima i svim ljudima dobre volje.

„Dragi slavitelji Božića i svi ljudi dobre volje!

Božić koji nam dolazi u susret nije samo još jedan blagdan ili još samo jedan dan u godini. Božić je temelj svih dana, svih godina i čitave povijesti. Jer Božić znači dolazak Boga k nama ljudima što je temelj jednog sasvim novog shvaćanja ukupnog života i čovjekove povijesti na ovom svijetu. Bez Božića mogli bismo čak reći da bi ljudski život i povijest čovječanstva bila bez svoga pravoga, dubokoga smisla. U gesti Emanuela – Boga koji je s nama – prepoznajemo veliku ljubav, Ljubav pisanu velikim slovom. Dok naše zemaljske ljubavi uvijek imaju i neko naličje vlastitih interesa, Božja ljubav je posve bezuvjetna, konačna i neopoziva. Bog nas ne voli zato što mi volimo njega, ne. „On je nas prvi ljubio“, kaže sv. Ivan u svojoj poslanici (usp. 1 Iv 4,10). Bog u svojem Sinu izriče riječ svoje konačne i neopozive ljubavi, ljubavi koju kad nam ju je jednom pokazao ne može i ne želi opozvati. Ta je ljubav – njegov Sin. „Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka“, pjeva naša hrvatska božićna pjesma „O pastiri, čudo novo“.

Najprimjerenije bi bilo zastati pred tom veličinom ljubavi i – samo šutjeti. Mi ne možemo dati jednakovrijedan odgovor Bogu na tu njegovu veliku ljubav, ali potreban je i naš mali odgovor ljubavi, samo treba biti iskren i ponizan.

Kako bi tekle rijeke bez izvora? Kako bi se uspinjali valovi bez mora i oceana? Kako bi čovjek bio sposoban za herojska nesebična djela u kojima je kadar posve zatajiti sebe i žrtvovati se za druge kada ne bi bilo Ljubavi koju nam je Bog darovao? Tu čovjeku zastane pamet, tu razum dođe do zida i samo mu preostaje da se Bogu pokloni i da ga ljubi.
Možda će to nekome zazvučati patetično i previše pjesnički, dapače netko će u tom govoru tražiti čak i neke elemente čarolije i bajke, no to nije tako! Bog je zaista došao na zemlju, Bog je stvarno postao čovjekom, Sin Božji se uistinu utjelovio.
Utjelovljenje je temelj naše vjere jer ono spaja Boga i čovjeka, nebo i zemlju. Kršćanstvo nije samo obožavanje Boga, stajanje pred Tajnom i klanjanje onome koji sve nadilazi jer je vječan, savršen i transcendentan. Ne! Kršćanstvo je i ljubav prema čovjeku, odnosno nije samo ni to – jer to bi bio puki humanizam, a kršćanstvo je povezivanje Boga i čovjeka, klanjanje Bogu u čovjeku, i poštovanje čovjeka koji je prijatelj Božji.

To jedinstvo Boga i čovjeka je zapravo najdublja tajna i zato ta istina naše vjere može nekoga i zbuniti. Bilo bi jasnije: Bog je na nebu, čovjek je na zemlji i – gotovo. Međutim, to da je i Bog na zemlji i čovjek na nebu – novost je kršćanstva, dapače samo srce Evanđelja: Bogočovjek Krist Isus.

Mi ispovijedamo da je Isus Krist „pravi Bog i pravi čovjek – verus deus et verus homo“. U njemu se susreće Bog i čovjek, dapače u njemu je neraskidivo i zauvijek povezan Bog s čovjekom i čovjek s Bogom.

Zašto govorimo da je Božić blagdan svjetla? Zato jer je svjetlo od Božića – točnije od početka zime tj. zimskog ekvinocija, kada je najdulja noć i najkraći dan (a ta je razlika zbog rimskog računanja vremena koje nije uzimalo u obzir tih dva/tri dana) – svakim danom sve jače!

A kada sunce zasine, kad ono sve jače sja, tada je tame sve manje, tada nestaje mrak. Dakako, da je Krist „mlado sunce s visina“, Svjetlost svijeta, onaj koji obasjava svakog čovjeka – jer Mesija je istina. On se zato i rodio i došao na ovaj svijet – da posvjedoči za istinu. A istina tjera laž, dobro umanjuje i konačno uništava zlo. To Krist i danas čini, to su njegovi učinci, to i mi danas vidimo kada se borimo za istinu, kada svjedočimo dobro – da nestaje laž i da uzmiče zlo.

Prosvjetljenje, kako su stari crkveni oci voljeli zvati Kristov dolazak nama ljudima, latinski se kaže „illustratio“ ili „iluminatio“. Krist Svjetlo sve je obasjao da bismo bolje vidjeli tko smo i kakvi smo te da bismo i naše sjene uočili i promijenili u svjetlo. S tim je povezana i tzv. lustracija o kojoj se govori u nas u zadnje vrijeme, a značilo bi to: sve staviti pod svjetlo, osvijetliti. Doista i našu povijest i naše odnose, dobro i zlo, svjetlo i sjene, sve treba staviti pod jedino Svjetlo Krista Gospodina da ona odnese svaku tamu i mrak, svaku tminu i sjenu, te nas ispuni svjetlošću i mirom.
Krista prihvatiti i dati mu da nas obdari svojim božićnim darovima ne znači pogledati pod bor niti tražiti njegova čudesa radi naših vlastitih interesa. Krista prihvatiti znači dati se obdariti njime samim, da on uđe u naš život i preobrazi ga, da on svojom ljubavlju od nas, ljudi koji hodamo ovom zemljom, učini ljude u kojima stanuje Bog koji Boga donose u ovaj svijet.

Bog i čovjek od Isusova rođenja su jedno! Nerazdvojivo jedinstvo. Mi možemo dosegnuti mjesec, a možda uskoro i mars, ali ne možemo promijeniti svoje srce ako ga ne ispuni ljubav Božja. A samo tada i mi postajemo u punom smislu riječi ljudi jer naše se čovještvo u savršenosti ispunilo i ostvarilo samo u Kristu, koji je pravi Bog i pravi čovjek.

Svima iskreno čestitam i želim mir i radost Božića, dolazak Sina Božjega koji želi i nas obdariti samim sobom da bismo i mi uzvratili njemu ljubavlju za ljubav i tako pobožanstvenili ovaj svijet.
Blagoslovljen vam svima Božić i s Božićem sretna vam i berićetna nova godina!“ – stoji u čestitki biskupa Vlade Košića.

najčitanije