povezane vijesti
Nakon pet godina rada knjiga Zdravka Strižića i Vladimira Pajtlara ”Priče s obala Kupe i Save: ljudi i događaji sisačkog kraja o kojima se premalo zna” ugledala je svjetlo dana.
„Grad i njegovu okolicu, uz ostalo, čine ljudi, njegova povijest i događaji, nekad više, nekad manje poznati, a ponekad potpuno nepoznati. Ovo izdanje pokušaj je autora da se upravo oni manje poznati ljudi i događaji zabilježe, otmu zaboravu i obogate povijest grada.“, dio je predgovora Zdravka Strižića i Vladimira Pajtlara.
U ovoj knjizi kroz 20-ak priča ispričane su kaže nam autor Zdravko Strižić, nepoznati detalji o ljudima koji su doprinijeli bogatoj povijesti našeg grada.
„Da radili smo, mogu slobodno reći pet godina na toj knjizi, naravno ne intenzivno svaki dan, ali radi se o takvom materijalu koji je ovisio o susretima s ljudima, o trenutnim događanjima… Dosta smo truda uložili, radili smo priču po priču i onda smo skupili ovih dvadesetak te došli na ideju da to objavimo.“
„Ako smijem reći, priče su odabrale nas. Slučajni susreti, razgovori s ljudima, dolazak neke osobe u Sisak, dao je ideju kakva bi se priča o tome mogla napraviti. Tako se dogodilo da je Vera Milčinović iz Amerike došla, za koju nikada nismo čuli, a ispričala je takvu priču da bi bila grjehota da ona ostane nezabilježena, a isto tako i neke druge priče.“, rekao je Strižić.
„Moram napomenuti, nama nije bio cilj da ovo bude neki stručni, znanstveni, rad, dakle to je usmena predaja. Tu se naravno može potkriti svašta jer ljudi subjektivno doživljavaju svaku priču, uvijek netko nešto doda, netko nešto zaboravi, ali koliko smo god mogli provjeravali smo podatke o ljudima o kojima smo pisali. Svi su podaci provjereni, njihove biografije proučene… nije nam bilo teško otići u druge gradove u potrazi za pričom da to završimo kako treba.“, kaže Strižić.
„Mislimo da jako puno znamo i da puno ljudi poznajemo, ali se na kraju iznenadimo kada dođe poznata osoba u drugoj sredini, porijeklom iz Siska, o kojoj mi ništa ne znamo. Ima dosta takvih slučajeva, a naročito kada smo išli provjeravati u Matične knjige jer smo mnogo grešaka našli u službenim biografijama tih ljudi. Mogu sa skromnošću reći da su ove biografije i podatci koje smo mi objavili, sigurno provjereni i točni.“
„To je prva priča, priča o Ružici Križanić. Govori o jednoj djevojčici koja je postala miljenica Augusta Šenoe i on se toliko u nju zaljubio jer je ona ima izuzetan dar za glumu, Šenoi je čak recitirala njegove pjesme. On se iznenadio prvi puta kada je ona imala osam godina kada su se sreli u Zagorju i kada ga je pitala koju pjesmu želi da mu izrecitira. U konačnici na samrti je molio da dovedu nju i njezine roditelje i da mu se zakunu da će ona biti glumica i da će ići u glumačku školu, međutim na kraju nije. Išli smo koliko smo mogli tragom njezina života i našli smo čak i njezin grob u Samoboru. Kažu da nije nigdje radila, domaćica je bila, ali je ima nevjerojatan talent.“, ispričao je Strižić dodajući kako je ova priča za njih bila nova crtica iz sisačke povijesti.
Drugi autor knjige, Vladimir Pajtlar, napustio nas je 19. studenog 2020. godine ne dočekavši izdanje svoje posljednje knjige. Strižić nam je ispričao i kako bi on reagirao na ovu promociju: „On bi bio presretan. On je, u našem tandemu moram reći, bio spiritus movens. On je požurivao, imao ideje i uvijek me vukao jesam li pisao o ovome ili onome. Jako dobro smo surađivali i stvarno mi je žao što ga nema ovdje. Stavili smo mu sliku pa je barem na neki način s nama.“
”Konačno, autori nas iz priče u priču potiču na razmišljanje o budućnosti, posebno kroz direktno ili suptilno naglašavanje vrijednosti, neiscrpnih mogućnosti i potencijala neiskorištenih kulturno- povijesnih i prirodnih resursa. Pokazuje se kako grad i okolica mogu puno više ispričati od do sada uhodanih priča i lokacija te kako se razvoj i prezentacija mogu i trebaju temeljiti na pozitivnim pričama koje su duboko povezane s krajem i njegovim ljudima, te ga slave daleko izvan njegove fizičke pojavnosti. Ove priče ne upućuju samo na potrebu odavanja počasti ljudima i njihovim djelima – kroz upisivanje u javni prostor, izložbene postave, buduće monografije, imena društava, djelovanje institucija i dr. – već i na nužnost razvijanja djelatnosti koji će donijeti blagostanje i napredak te opravdano vratiti Sisak i okolicu u nacionalne i međunarodne sfere.”, iz teksta recenzije dr. sc. Sanje Lončar.
