povezane vijesti
Slušam ovih dana prepucavanja dvojice čelnika najvećih političkih stranaka. On se ne zna ponašati, kaže jedan za onoga drugoga, što je radio tri i pol godine. Sve je upropastio. Neznalica je i ljenčuga. Jedan drugome „otimaju“ domoljublje. Jedan kaže – ti ne voliš Hrvatsku, a drugi odgovara – ti i tvoji ste pokrali Hrvatsku.
Onaj drugi govori naciji da nije baš sve tako kako kaže onaj prvi. BDP je porastao, skromno, ali je, izvoz je uzeo maha. Pada i broj nezaposlenih. Mnogo mjeseci smo izgubili da raščistimo ostavštinu one prethodne vlade, opravdavaju se vladajući.
Eto, vidite, kažu prvi, kako se jednostavno rješava pitanje „zarobljenog“ vlaka u Mađarskoj. Predsjednica ode u susjednu državu i stvar je riješena. Vlak je došao, ali kao da je došao iz ratnog vihora – sav strgan, pun smeća, razlupanih klupa i svega što se moglo strgati, kažu očevici. Valjda su Mađari tražili oružje.
Usput, Predsjednica u Mađarskoj opet malo „oplanjka“ po svojoj Vladi. Valjda je dobila naputak od ushićenog novopečenog oca. Umjesto da zahvali stotinama i tisućama ljudi koji su prihvatili izbjeglice i vodili brigu oko njih, koliko-toliko ih smjestili i nahranili, naša Predsjednica pljuje po svojoj Vladi. Ako ima primjedbe, a sigurno ih ima, to je stvar za razgovor „unutar četiri zida“.
Ako je Predsjednica išla u Mađarsku samo da vrati vlak, za to nije trebala putovati 400 kilometara. To je mogla i telefonom riješiti.
Nisam primijetio, a ni mediji nisu zabilježili, da je Predsjednica razgovarala s Mađarima o sisačkoj Rafineriji, o sve izvjesnijem zatvaranju toga pogona. Zašto Mađare još jedanput nije upoznala s kriminalnim preuzimanjem INE, gdje su se vrtjeli milijuni eura.
I da se vratim na početak današnje kolumne – nisam čuo ni od Karamarka, a niti od Milanovića da su u svojim programima bar jedanput spomenuli spašavanje sisačke Rafinerije. Prepucavanja po receptu – ti ne znaš raditi – ne vode ničemu.
Bilo tko da dođe na vlast, što će od toga imati radnik Rafinerije koji za nekoliko mjeseci ostane bez posla. Hoće li moći živjeti s prepucavanjima o programu 5+.
P.S.
U prošloj kolumni zamolio sam da mi netko od čitatelja pokloni vagu s kojom se mjeri domoljublje. Javio mi se stari prijatelj Mile, kaže da ima takvu vagu i da će mi je rado ustupiti. Udružit ćemo se, naplaćivat ćemo vaganje domoljublja.
Autor: Vladimir Pajtlar
