povezane vijesti
Kada sam prije godinu dana pripremao Leksikon novinarstva Sisačko-moslavačke županije, morao sam prelistati na stotine starih tiskovina, novina, biltena, letaka, revija, mjesečnika i tjednika.
Listajući već požutjele stranice bivšeg sisačkog tjednika „Jedinstvo“, uvijek su mi posebnu pozornost privlačile vijesti sa suda. Bili su to izvještaji o raznoraznim kriminalnim radnjama, prometnim nezgodama, a potom i izvještaji sa suđenja. Dakle, prije 50-60 godina ako je netko automobilom zgazio čovjeka, ili ga ubio nožem, puškom ili sjekirom, suđenje je bilo gotovo za najviše šest mjeseci. U pravilu, od počinjenja krivičnog djela, do presude, prolazilo je oko tri mjeseca.
Danas čitam kako se suđenje bivšem premijeru (za nekoliko kaznenih djela) vodi već godinama i ne vidi se kraja. Redaju se svjedoci, često bivši državni dužnosnici, koji se (gle pametnjakovića) ne sjećaju što su radili. Pa, kome smo to vjerovali, koji i kakvi su to ljudi bili na ministarskim i drugim važnim mjestima koji se ne sjećaju nekih krupnih stvari u državi. Ne sjećaju se da su nosili milijune u svojim torbama. Tko bi pamtio takve sitnice. Ili, često kažu, da su pod pritiskom policije dali iskaz, ali što kažu na ispred suca, da je baš to istina. Iako se ne sjećaju, baš je tako bilo.
Što je najgore, očite laži prolaze kod sudaca, mogao bi neki od bivših dužnosnika reći da je crnac i da dovede dva-tri svjedoka koji će to potvrditi i sud će vjerovati.
Najnovije, nogometaši su isto zaboravni. Ne terete Mamića. Ono što su rekli pred istražiteljima je čista laž. Ovo što danas govorim, gospodine suče, to je istina. Ono prije – ne znam što mi je bilo da sam onako rekao.
I što je najgore, sud im vjeruje. A što je još gore, zakone su donosili oni koji danas stoje pred sucima. Neće valjda protiv sebe. Sjetite se samo one gluposti da novac nije imovina i da se auto ne krade nego posuđuje.
