povezane vijesti
Udruga slijepih Sisačko – moslavačke županije – Sisak od početka godine provodi novi projekt „Svjetlo u tami“.
Projekt se provodi uz financiranje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade kojom prilikom su Udruzi slijepih SMŽ-Sisak odobrena financijska sredstva u iznosu od 75.000 kn za provedbu projekta.
Kako bi upoznali javnost, partnere i suradnike s projektom, njegovim ciljevima, aktivnostima i očekivanim rezultatima ovog projekta održali su početnu konferenciju.
Što će se točno događati ispričao nam je predsjednik Udruge Danko Tomanić:
„Mi bismo htjeli progovoriti ovako javno o onome što smo do sada učinili, kuda idemo i što želimo postići ovim našim projektom. Mi smo kao udruga vrlo mala, neki kažu marginalna skupina, i to je dobro. Onda nismo baš tako uočljivi kao neke druge. Mi smo udruga od koje se puno očekuje, udruga od koje se očekuje nekakav javan angažman, no to je nama, s jedne strane i problem, a s druge strane prednost. Sada tu prednost mi želimo iskoristiti i pojaviti se upravo kao udruga može dati svoj obol u rješavanju nekih društvenih kretanja, zbivanja, koji možemo utjecati na okolnosti u kojima ljudi žive. Sami se susrećemo s time da je naše društvo puno predrasuda i mi doživljavamo, kao osobe s invaliditetom, te predrasude. S druge strane mi, kao osobe s invaliditetom, isto tako imamo predrasude, i prema vlastitim mogućnostima i prema vlastitim vrijednostima… Stvaramo svi loše slike o sebi i nosimo to od djetinjstva i to je ono što je za naše društvo jako loše, za našu udrugu jako loše, za mene jako loše… To je ono što trebamo mijenjati. Mi upravo taj problem htjeli naglasiti, neke promjene, i htjeli smo naglasiti da mi možemo sudjelovati u tome. Mi smo dali ovaj program, ponudili smo školama mogućnost da se uključe i da nas uključe u poboljšanje kvalitete učenika, da nas uključe u poboljšanje psihofizičkog razvoja. Želimo mijenjati emocionalnu crtu, želimo poticati i motivirati ljude, odnosno tu mladu generaciju, da osvijeste svoje jake snage i da ono što je dobro bude njihova prednost. Prije nekoliko godina bili smo u školi, negdje na Banovini, gdje imaju problema sa motivacijom učenika. Nikako ih ne mogu motivirati jer je uvijek odgovor „Mi ionako nećemo biti ovdje, mi idemo van.“ To je jedna škola, ali je to vjerojatno i veliki odgovor, odnosno odgovor u većini škola u kojima mi dolazimo. Ljudi ne vide perspektivu ovdje, zato što nemaju dobru sliku, jer se u ovom društvu stvara loša slika i moram reći, možda je žalosno što mi kao skupina ljudi govorimo o tome, ali želimo stvarno promijeniti tu priču. Uz pomoć Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, ostvarili smo ovaj program. Njima se zahvaljujemo, oni su za ovaj projekt dali 75 tisuća kuna, a u njega su uključeni i radna terapeutkinja Iva Toš, koja kroz senzibilizacijske radionice govori o pristupu osobama s invaliditetom, s time da mi uvijek želimo naše slušatelje staviti u cipele osobe s invaliditetom, ovdje konkretno u cipele slijepe osobe. Imamo psihoterapeutkinju Maju Jakšić koja kroz svoje radionice radi na jačanju slike o sobi, na jačanju emocionalnog stanja naših korisnika, naše djece, i imamo doktoricu Miljanu Buhać. Ona je konzultant te će ona kroz vrlo kvalitetne radione sigurno toj djeci dati još veći poticaj za ono što mi želimo postići. Jedan od ciljeva je kvalitetnije i aktivnije uključivanje u društvo jer to je generacija koja dolazi poslije nas, generacija koja treba mijenjati ovu državu, a kako će je mijenjati ako ih ne učimo.“, rekao je Tomanić.
Ciljevi projekta su poticanje mladih za preuzimanje i prakticiranje uloge aktivnog građanina u različitim dijelovima društvenog života i rješavanje pojedinih društvenih problema, očuvanje mentalnog zdravlja i psihološke dobrobiti mladih.
Na koji način će to provesti otkrila nam je Iva Toš voditeljica senzibilizacijskih radionica.
„Provodim senzibilizacijske radionice, koje u praksi izgledaju na način da se kroz interaktivne radionice, kroz koje potičemo djecu, to jest mlade ljude na djelovanje, radimo na tome da ih u biti osvijestimo na koji način slijepe osobe, ali i općenito osobe s invaliditetom, percipiraju svijet oko sebe i koliko im to utječe na svakodnevni život. Mislim da je izrazito važan taj dio osvještavanja da ljudi mogu dočarati, sami sebi, kako je to kada nemate vida ili kako je to kada neka osoba izgubi neki ekstremitet, unutar aktivnosti svakodnevnog života. Primjerice kako se slijepe osobe tijekom buđenja ujutro snalaze unutar svog života. Jako je dobra povratna informacija na takvu vrstu radionica, no prije svega, i ono što je meni najbitnije, da to je djeci interesantno i zanimljivo te da žele samostalno sudjelovat. Tu nema nikakve prisile ili nekakvog držanja predavanja kao da sam za katedrom, već djeca u biti sama donose zaključke. Donose zapravo jako dobre zaključke i mislim da takvom vrstom nekakvog osvještavanja, i samog odgoja, utječemo na to kakvi će ljudi biti ti mladi sutra, prekosutra, a samim time i kakva će biti kvaliteta naših primarnih korisnika, slijepih osoba i osoba s invaliditetom, kada jednog dana izađu iz kuće i krenu u trgovinu, ne očekuju nekakav problem, ali on se dogodi, i da će se ta jedna mlada osoba sjetiti da je imala radionicu u srednjoj školi i neće je biti strah pomoći toj osobi.“, ispričala je Toš.
Osim radionica senzibilizacije s učenicima /mladima s ciljem upoznavanja pristupa i načina ophođenja s osobama s invaliditetom tu su i interaktivne radionice očuvanja mentalnog zdravlja pod vodstvom psihoterapeutkinje Maje Jakšić.
„Došla sam ovdje nakon potresa ne znam ni sama nekom slučajnošću ili providnošću, spojila sam se s Udrugom slijepih odmah u prvim danima i presretna sam radi toga. Ono što mogu reći da sam puno više ja naučila od njih nego što su oni naučili od mene, dakle učenje je uzajamno. Nakon dvije godine što smo surađivali u sklopu moje Udruge hrvatskih i bračnih savjetovatelja, mi smo se odlučili za ovaj projekt gdje im ja, u suradnji s gospodinom Dankom, pomažem osvijestiti mlade o tome kako bolje brinuti za sebe, jer kako ćemo uopće brinuti za druge, ako ne znamo što to znači i što to uključuje briga o sebi. Danas je nama prodano da je briga o sebi ići na wellness, ići na jogu i slično. Sve je to u redu, ali to nije prava briga za sebe, to je kratkoročno, a prava briga o sebi je briga o svojim potrebama i briga o svojim granicama i to je ono što mi želimo prenijet na mlade ljude.“, pojasnila je suradnju Maja Jakšić.
Ciljevi radionica su osposobiti mlade osobe za bolju brigu o sebi i drugima s posebnim naglaskom na ranjive skupine, te unaprjeđenje kvalitete života mladih.
Jedan od partnera u projektu je i Gimnazija Sisak, a na koji način sudjeluju ispričala je profesorica Vesna Rogulja Mart.
„Profesorica sam Hrvatskog jezika u Gimnaziji Sisak. Gimnazijalci su mladi ljudi koji su otvoreni za razne vidove suradnje, i Gimnazija kao škola podržava sve aktivnosti koje se u našem gradu događaju ili ih samostalno provode. Tako smo pružili ruku i otvorili vrata za suradnju sa vašom udrugom. Obzirom na ono što su čuli i predavanje gospođe Maje, željela sam ovim putem prenijeti njihova mišljenja o onome što su čuli. Bili su stava da su živjeli u nekakvim oprekama o kojima je Danko dogovorio na početku, i još su više osvijestili značenje i pojam riječi strah u oba smjera, koga i čega nas je sve u životu strah, kako se možemo nositi sa tim strahom i kako možemo jedni drugima pomoći da taj strah umanjimo. Bili su oduševljeni vašom prezentacijom i rekli su da im je najljepša prezentacija koju su u životu vidjeli tako da mislim da je takva valorizacija jedne prezentacije, od strane gimnazijalaca, koje su stvarno u svom školovanju prošli već puno puta, a i sami su sposobni izrađivati i raditi u raznim digitalnim alatima, govori o tome koliko ih je dirnulo sve ono o čemu ste s njima razgovarali i kako ste im pristupili te što oni sada žele. Zauzvrat 21. ožujka, na Svjetski dan poezije, za članove vaše udruge, i sve dobronamjernike koji žele tada doći, pustit ćemo naš projekt koji smo također radili upravo u cilju da bude poezija dostupna svima. Napravili smo audio-video zapis Sisačkih pjesnika i pjesnikinja koji su ili bili učenici Gimnazije Sisak ili su nekada, ili još uvijek, bili predavači u Gimnaziji Sisak, tako da se može ćuti nekoliko imena koji su se odazvali tom našem projektu i bit će mi drago da se tada ponovo vidimo.“, rekla je profesorica Rogulja Mart.
Mlade osobe naučit će kroz ovaj projekt kako postaviti (emocionalne) granice u međuljudskim odnosima u obitelji, s prijateljima, u vezama, u školi, na poslu, osvijestiti (neispunjene) potrebe i (nerealna) očekivanja, te važnost brige o sebi kako bi se mogli brinuti o drugima. Kroz radionice mladi će također naučiti upravljati stresom, stvoriti pozitivnu sliku o sebi, upravljati vremenom, organizirati vlastiti svakodnevni život, povećati samopouzdanje.
„Time se oštri njihova slika prema zajednici u kojoj žive, te imaju mogućnost aktivno unositi promjene.“, zaključio je predsjednik Udruge slijepih SMŽ – Sisak Danko Tomanić.
