povezane vijesti
Kaže Branimir Glavaš da voli Hrvatsku. Sumnjam u njegovu ljubav prema domovini koju ne priznaje. Znate kako? On ne želi služiti zatvor u toj zemlji koju voli, on želi služiti kazamat u susjednoj zemlji. On će dati intervju novinama iz susjedne zemlje i rado otići na sud te susjedne zemlje. Dakle, ako je tako, Glavaš svoju zemlju podcjenjuje, ne voli je.
Čitam ovih dana kako sisačko-moslavački županijski vijećnici neizmjerno vole svoju državu, napose svoju županiju. Pa se udruže i besramno traže novce za svoj (ne)rad, jer oni – zamislite – predstavljaju volju i mišljenje svojih birača.
[pro_ad_display_adzone id=”8958″]
Prema mome uvjerenju, taj bi posao trebao biti častan. Neka im se plate putni troškovi (kao nekada), ali ne da se bore za nekakve plaće i kada ne rade. Ovako ispada da se bore samo za novce. Umjesto da raspravljaju o bitnim ekonomskim problemima županije, vijećnici troše vrijeme na bitke oko svojih primanja. Možda oni vole Hrvatsku, ali (naj)više vole svoj džep. Neki od njih si utvaraju da su baš oni Bogom izabrani i da bez njih ništa ne može funkcionirati.
Taj zahtjev potpisali su vijećnici iz SDP-a, HNA-a, HSP-a, Reformista, Laburista, DSU i SDA: Emil Franjević, Đuro Belovarić, Milovan Bojčetić, Ivan Nekvapil, Dario Zorbas, Šaban Kadrić, Sabina Ferderbar, Željko Soldo, Milivoj Tičarić, Vlado Đaković, Mijo Lovreković, Jozo Bilobrk, Mario Moštak, Zdenko Vahovec, Zdenko Koren i Željko Kardaš. Valjda da se ne zamjeri ni jedno strani, Rajko Mladenović je bio suzdržan.
Sedmorica od njih su bivši skupo plaćeni savjetnici županice Marine Lovrić Merzel, a zanimljivo je da su neki od njih bili kratko vrijeme uz župana, a sada su se opet priklonili većini, piše Mate Piškor u Jutarnjem listu.
Baš me zanima kada će se netko od tih bajnih vijećnika sjetiti i izvaditi stotinjak kuna za učenike čiji roditelji ne mogu platiti školsku kuhinju. Neka se isprse, njima će još uvijek ostati dovoljno, a gladni bi bili presretni. Nestrpljivo čekam dan kada će netko od tih „koji vole Hrvatsku i sve što je hrvatsko“ predložiti da učine takvo humano djelo.
Autor: Vladimir Pajtlar
