povezane vijesti
Kada je u mojem selu netko ukrao kokoš, ili kada je krao jabuke, trešnje, ili kada je netko nekome ukrao motiku ili lopatu, svi smo dotičnoga zvali lopov. Bio je obilježen među seljanima, svojim prijateljima, kumovima, susjedima. Čovjek, taj lopov, nije mogao doći ni na sastanak mjesne zajednice, a kamo li da bude izabran za predsjednika svih seljana. Jednostavno, on je bio lopov, kradljivac.
Danas kada netko ukrade tuđe djelo, naučni rad, onda se njega naziva mnogo ljepšim imenom, on se time ponosi, ide visoko dignuta čela, zna da iza njega (i njegovih nepodopština) stoji gazda i da mu nitko ništa ne može.
Jadne su one mnogosatne rasprave u Saboru gdje se prepucava desna s lijevom stranom, a oni u sredini šute i gledaju. Vrhovni gazda je rekao svoje, omalovažio je sabornike, rekao im je da ne znaju čitati, jer da se ne radi o prepisivanju, već o tiskarskoj greški. Reče to i napusti govornicu i uvažene sabornike.
Povjerenstvo koje je Sabor imenovao, redom stručni ljudi, utvrdilo je da je dotični ministar prepisao dijelove svoga doktorskoga rada. Ne, dio zastupnika to ne uvažava, i oni su, članovi povjerenstva, valjda, zavedeni. Ne prihvaća se njihov prijedlog. Nije mi jasno zašto je povjerenstvo uopće raspravljalo o tom predmetu kada se unaprijed znali da je ministar „čist kao suza“. I da će i dalje ostati ministar. Jer to tako želi gazda.
Ponovno ću se vratiti na jednu prijašnju kolumnu u kojoj sam napisao kako se nedavno raspravljalo o tome da se učenicima koji prepisuju, zabrani daljnje školovanje u dotičnoj školi. Mislim da su „veliki stručnjaci“, plagijatori i oni drugi, odustali od toga.
A ono cjelodnevno prepucavanje sabornika oko plagiranja i stjecanja „dr. sci.“ na nepošten način, sigurno je znak svim mladima da napuste tu državu sazdanu na plagiranju i lažima. U kojoj se više cijeni lopovluk od stjecanja poštenog znanja.
Vladimir Pajtlar
