povezane vijesti
Nisam stručnjak za pravo, ali u novinama često pročitam tko je ulovljen s „prstima u pekmezu“, tko je koga lišio života, tko je nagazio gas do daske, pa nekoga usmrtio, protiv koga je obznanjena optužnica, tko je dobio koliko godina za svoje „nestašluke“.
Ali, ono što se događa na relaciji tužilaštvo – sudovi, te sudovi – sudovi, ponekad je smiješno. Nije mi jasno kakvi stručnjaci za pravo sjede u Vrhovnom sudu, kada im suci Ustavnog suda pobijaju odluke. Koji su to suci Županijskih sudova, kada Vrhovni sud ustanovi da nisu „poštovane procedure“, , da se uhićeniku nije reklo dobar dan na fin i pristojan način, da su mu ruke malo previše stegli onom spravicom koju zovemo lisice. Greška u koracima!
Nađena je „greška u koracima“ i kod čuvenoga Vase, onoga koji je prepisao diplomsku radnju. Suci su, valjda, pronašli da su slova u diplomskoj Vasinoj radnji nešto veća nego u plagiranom originalu. Eto, vidite, nije to plagijat, slova su skroz drukčija.
Ono što se dešava s rodijakom Bandićem više je nego sprdnja. Promatram ljude kada ujutro, uz kavicu, čitaju novine, pa s nevjericom gledaju u ono što je napisano – Bandić kriv, pa Bandić nije kriv, ma, jest kriv je, pustite ga, nema tu krivičnoga djela.
Koji su to pravnici – od tužilaštva do sudova – koji pobijaju jedni druge. I to u osnovnim pravnim postulatima. Zar. zaista, postoje tužitelji ili suci, istražitelji USKOK-a, koji nemaju veze s pravom, kada im na prvoj stepenici, tužba, presuda ili bilo kako se zvalo, padne u vodu. Uostalom, tko je na toj „prvoj stepenici“?
Sve to mi izgleda kao nadmetanje pravnika – sudaca, i da je to igra za javnost. Čini mi se da politika, ipak, vodi sve te prave „pravne bitke“.
Ako je tokar ili ljevač, kranovođa ili bravar, u negdašnjoj Željezari, pogriješio nekoliko puta, dobio je otkaz.
Nisi ti, prijatelju, za taj posao.
U pravosuđu je sve moguće.
Autor: Vladimir Pajtlar
