povezane vijesti
Koji je to krajnji cinizam? Volimo Hrvatsku, volimo sve poštene ljude, a ovi na vlasti svakim svojim potezom guraju državu u propast. Tri, četiri godine gledaju i pričaju, obmanjuju narod, a pojma nemaju što i kako treba raditi.
Govore tako neki političari posjećujući razna mjesta u Hrvatskoj. Još više ocrnjuju Hrvatsku gdje god se nađu u inozemstvu. Sve me to podsjeća na jednu, već zaboravljenu, radijsku emisiju koju su urednici nazvali „pljuvaonica“.
Što mislite, kada se nađete negdje u birtiji ili na ulici, pa da o svojoj porodici počnete govoriti sve crno (u kojoj porodici toga nema?), pljuvati po mami i tati, baki i djedu, stričevima, bratićima… Pametan čovjek bi se okrenuo od vas i rekao – pa, mislio sam da si malo pametniji. Pljuvati po svojoj familiji? Fuj!
Eto, tako, neki ljudi, koji u skoroj budućnosti žele biti na visokim državničkim položajima, govore o svojoj „familiji“, o svom narodu, svojim ljudima.
Ne priznaju ti ljudi ni male, konkretne poteze, samo pljuju. Bilo koji podatak koji govori o nekim pomacima na bolje, dočekaju „na nož“, sve je to laž, to su frizirani podaci, to neka „objese mačku o rep“.
Zaboravljaju ti govornici da su upravo ljudi (njihove političke opcije) najviše odgovorni za stanje u kojem se nalazi Hrvatska. Tko je izmislio besramnu pretvorbu i privatizaciju, otkup stanova, tko je popljačkao neka ugledna poduzeća, čiji ljudi su „farbali tunele“ i gradili priključne ceste? Čiji prvi čovjek i danas sjedi u hladovini remetinečkih zidina?
Ne kažem da su ovi na vlasti „med i mlijeko“, i među njima ima onih koje ne bi pozvao u goste, ali ne može se reći da baš ništa ne rade. A ako rade, da sve krivo naprave.
Ako vam dijete u školi naniže nekoliko jedinica, pa jedan „kolac“ popravi (bar i na dvojku), veselite se tome. Nemojte pljuvati po djetetu. Veselite se toj ocjeni, pa bila to i dvojka. Zato se i ja veselim kada vidim da se nekoliko desetaka tisuća ljudi zaposlilo. Neka je to i na određeno vrijeme, ali našli su bar kratkotrajni mir.
Nemojmo pretvoriti državu u pljuvaonicu.
Autor: Vladimir Pajtlar
