povezane vijesti
Neki dan slušam raspravu u Hrvatskom saboru o tome ima li u našoj državi gladne djece. Neki kažu da ima takve djece (i ne samo djece), drugi da ih nema. Svi su čuli i čitali kako u nekim školama gladna djeca iz prikrajka gledaju svoje vršnjake koji se hrane u školskoj kuhinji. Država, navodno, nema novca da sirotinji plati obrok. Istovremeno, država ima za goleme urede, nove bijesne automobile, za propale projekte, za isplate otpremnina onima koji su poduzeće doveli u propast, za goleme plaće, za raznorazne agencije, i što ti ja znam kakve institucije.
Izvjesni sabornik (čini mi se da je naš Siščanin), optužuje vladu i političare kako nemaju sluha za gladnu djecu. Premijer odgovara da nije istina da su neka djeca gladna, da su svi siti, samo je pitanje kvalitetne ishrane. Lupi premijer i ostane živ.
Novinari i televizijske kamere posjetile su neke škole i zabilježile koliko se djece hrani u školskoj kuhinji, a koliko je onih zaista gladnih. Istaknuli su i dobre primjere gdje su nastavnici dali iz svojih džepova novce da se sirotinja može prehraniti. Kako će gladno dijete pratiti nastavu, kada razmišlja samo o komadiću kruha.
Jedna ministrica u televizijske kamere odgovara da ima gladnih, ali da su to uglavnom djeca iz romske populacije. Odmah se sjetim rođakinje, profesorice u jednoj školi, koja kaže kako ju je sram pred romskom (i drugom) djecom izvaditi mobitel, jer oni imaju daleko skuplje, najmodernije aparate. Jesu li to ta gladna romska djeca o kojima govori ministrica?
U nekim se školama nastavnici složiše i izvadiše iz svojih mršavih novčanika koju stoticu i dadoše za hranu gladnoj djeci. Lijep, dirljiv i za pohvalu vrijedan primjer.
I sada da se vratim na početak. U Saboru svi „pažljivo“ slušaju koliko je gladne i neishranjene djece, ali nitko, baš nitko se nije sjetio da kaže – idemo svi izvaditi po tisuću kuna (što je za preplaćene sabornike) prava sitnica. Da samo sabornici (oni koji bi nas trebali predstavljati i koje smo mi izabrali) izvade po tih tisuću kuna, to bi mjesečno bilo 150.000 kuna. Dovoljno da u Hrvatskoj ne bude gladne djece.
Ali, nitko se od vrlih sabornika nije sjetio da ponudi nešto iz svoga džepa. Lako je pljuvati i kritizirati. Hajde, junaci, pokažite se na djelu. Bar vi nećete biti gladni. Vas ovaj narod za vaš (ne)rad jako dobro plaća i hrani.
Autor: Vladimir Pajtlar
