povezane vijesti
Ovih dana čitam kako se predsjednica Republike, zajedno s nekim ljudima oko sebe, zdušno bori da se bista Josipa Broza Tita i još neki predmeti iz Titove ostavštine, premjeste na „prikladnije“ mjesto.
Tito je bio diktator i nije mu mjesto u Predsjedničkom uredu, rekla je aktualna Predsjednica. To je njezino pravo, u svom uredu imat će koga ona hoće, ali Tita nikako. Nema veze što je poprsje Tita u tom istom uredu imao Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik u čije se djelo svi zaklinju. Što bi rekao dr. Franjo da je živ?
Kada sam svojevremeno bio u tadašnjem Sovjetskom Savezu, iznenadila me činjenica da nepregledna kolona ljudi, stranaca ali i domaćih, strpljivo čekaju u redu kako bi posjetili balzamiranog Lenjina u njegovom mauzoleju. Još više sam bio iznenađen kako, među ostalima velikanima, iza mauzoleja, stoji Staljinovo poprsje. Sjetimo se samo koliko su milijuna svojih sunarodnjaka dali pogubiti taj isti Lenjin i Staljin. To su milijuni žrtava od kojih se zavrti u glavi.
Čudno mi je to da je dr. Franjo Tuđman u svojem predsjedničkom uredu mogao imati „toga mrskog diktatora“, a sadašnja Predsjednica se toga užasava.
[pro_ad_display_adzone id=”8958″]
Iako znam da ću navući bijes „nekih bogova“, ali ne mogu prešutjeti gorku istinu da ni jedna, pa niti najmanja uličica u Sisku, nije nazvana po pokojnom Josipu Mađeriću, koji je bio jedan od najučinkovitijih sisačkih gradonačelnika. Kada se svojevremeno raspravljalo o imenima ulica, palo je teških riječi – komunjare ne mogu dobiti ulicu, što je to on napravio i sl. Da podsjetim, u vrijeme gradonačelnikovanja Josipa Mađerića, u Sisku je napravljen most preko Save u Galdovu, Dom umirovljenika, tržnice u Sisku i Capragu, bazen…
Tog istog Mađerića zvali su komunjarom, bez obzira što prije njega, a ni poslije njega, niti jedan gradonačelnik nije napravio kao ta komunjara.
Sjetite se samo koja nam je „mudrost“ vodila grad kada su izbrisali ulicu najvećeg svjetskog znanstvenika Nikole Tesle (bio je pravoslavac, ali domovina mu je bila Hrvatska). Netko dovoljno mudar, poslije više godina se sjetio pa vratio ime Teslinoj ulici.
Predsjednica ima pravo da svoj uredi kako ona misli da je najbolje. Isto tako i sisački gradski vijećnici imaju pravo da „najvećoj komunjari“, bez obzira na zasluge, ne daju ni jednu uličicu. To više govori o njima, a ne o toj „komunjari“.
Autor: Vladimir Pajtlar
