povezane vijesti
Autor: Vladimir Pajtlar
Kada su „oni gore“ najavili da će objaviti spisak poduzeća i poduzetnika koji ne isplaćuju plaće svojim radnicima, nisam bio siguran podržavam li takvu odluku Vlade. Što sam duže razmišljao, činilo mi se da takav spisak ipak treba objaviti.
A, evo i zašto.
Sjećate li se onoga direktora kamenoloma na jednom jadranskom otoku kada je među radnike došao s nekom bijesnom limuzinom? Došao je izgladnjelim radnicima „objasniti“ zašto nema plaće. Imao je ludu sreću, kamena posvuda, a ni jedan kamenčić na prozorima njegovog „automobilčića“. Taj je monstrum sigurno imao obilan ručak, nije gledao u novčanik koliko ima novca da natoči benzin u svoj auto, on je natočio onoliko koliko je u spremnik stalo. Njegova djeca nisu bila gladna, a djeca onih koji su mu omogućili da ima novaca za svoju djecu i svoj auto, tko zna jesu li prije odlaska u školu imala nekoliko kuna za kupnju sendviča.
Što drugo reći nego bahatost. Sit gladnome ne vjeruje, kaže narodna poslovica.
Slušam priče i u Sisku. Nisam dobila plaću, žali mi se prijateljica. Nema novaca, kaže vlasnik prodavaonice u kojoj prijateljica radi. Strpi se, kaže vlasnik. Istovremeno, on vozi nekakve terence, koji gutaju kao graba, ni jedan dan ne ostaje bez ručka, ide okolo i „ubija vrijeme“ s prijateljima po gostionicama.
Sindikat? Ma, kakav sindikat, kaže poznanica. Istoga trena ću dobiti otkaz ako ga prijavim. I što bi postigla? Baš ništa, osim što bi izgubila posao.
Ima još takvih primjera. Poslodavac se čudi ako se njegov radnik usudi pitati za plaću. Što ti treba novac, pita. Krajnje nisko i bezobrazno. Pitati za što mi treba novac, to onaj novac kojega sam zaradio. Gdje je tu pamet?
Gledam neke od tih „velikih poduzetnika“ čak se usude i u crkvu otići. Čemu i kome se tamo mole? Možda za one kojima nisu isplatili plaće, za njihovu djecu koja ne shvaćaju da majka ili otac nemaju novaca da kupe novi ruksak za novu školsku godinu. Ili nove tenisice, jer na ovima su već odavno provirili prsti.
I neka je objavljena „lista srama“. Čini mi se, međutim, da onaj koji nije imao srama do objave liste, srama neće imati ni poslije.
Neka mi oproste uvaženi poduzetnici koji svoje radnike plaćaju na vrijeme. Na njih se ne odnosi ovaj komentar. Svaka im čast, kapa dolje. Kod takvih je poslodavaca, uvjeren sam, ugodno raditi.
