Kokošari svuda oko nas

sisakportal-hr

Odrastao sam u jednom selu nadomak Siska. Bilo mi je petnaestak godina kada su se ljudi u selu počeli žaliti da im netko krade kokoši. Ta pernata životinja oduvijek je bila na ponos svakog domaćinstva; nesla je jaja, sjedila na njima i odgajala piliće, a kada je došlo vrijeme, završila je u loncu.

Ljudi se se uznemirili kada su primijetili da nestaju njihove kokoši. Da je bila neka divlja zvijer, ona bi ostavila krvavi trag. Tih dana kroz selo nisu prolazile ni čerge nomada, pa su oni kao kradljivci bili izuzeti.

I tako su učestale krađe pitome domaće životinje došle i do ušiju narodne milicije. Ovi su upregnuli svoje snage i lopov je brzo ulovljen. Bio je to čovjek od ugleda u selu. I znate što su napravili. Uhapsili su ga, stavili mu lisice na ruke, a oko vrata objesili mrtvu kokoš. Proveli su ga kroz selo na očigled svih njegovih suseljana, kumova, znanaca…

Osramoćeni čovjek, taj kokošar, vrlo brzo se odselio iz svoga i mojega sela. Najprije u zatvor, a onda u jedno drugo mjesto. Nije mogao podnijeti sramotu i sigurno vječno zadirkivanje na cesti.

Sve me to podsjetilo na današnje lopove. Najprije, policija ih ne može hapsiti bilo kako, već mora dobro paziti da ne povrijedi ljudska prava tih tipova.

E, gdje su stara vremena. Zamišljam si kako bi bilo kada bi današnje uhapšenike proveli ulicama Zagreba ili bilo kojega drugoga mjesta, s obješenim prepisanim diplomskim radom oko vrata, sa stiroporom, barakom s kućnim brojem, ili kutijom od hrenovki, ili kućom, jahtom, s papirom na kojemu piše 0% kamata…

Mogu to samo zamisliti. Nije bitno je li netko ukrao moje i tvoje novce, naše novce, bitno je da se ne povrijede njegova ljudska prava. A, gdje su moja ljudska prava? Zašto i ja nisam prepisao nečiji rad, pa stavio onu smiješnu kapu na glavu kakvu diplomanti nose na promocijama. Zašto meni netko ne donese nekakvu kutiju, punu keša, a ne hrenovki.

E, dragi moji. Na njihovu sreću, zakoni su na strani tih domišljatih ljudi, optužnice i presude padaju na sitnicama, na nekakvim proceduralnim greškama.

Uvijek se sjetim moga kokošara koji se za „opće dobro“ prošetao selom s obješenom kokoši oko vrata.

Autor: Vladimir Pajtlar

najčitanije