Još jedna poznata hrvatska priča

sisakportal-hr

261020211635267333.jpeg

Slušam i gledam kako se hrvatski pirotehničari bore za svoju plaću.

Ljudi koji svakoga trenutka, pri svakome koraku, stavljaju doslovno glavu na panj, traže veće plaće, dostojne posla kojega rade.

Mungosi su digli glavu. Njihov ravnatelj Jakopec, dosta neuvjerljivo objašnjava kako nije moguće ispuniti zahtjeve pirotehničara i kako bi trebalo sve njihove probleme rješavati „u paketu“.
Naime, ako sam dobro zapamtio, u Hrvatskoj radi 46 raznoraznih tvrtki za razminiranje. To znači da ima 46 ravnatelja, pomoćnika, tajnica, automobila, raznog drugog administrativnog osoblja. To znači da svi oni troše struju, vodu, papire, telefone…

Ako je razminiranje državni interes (a sigurno jest), zašto se skromni novac za razminiranje razbacuje na sve, samo ne na traženje mina.

I još nešto, još nikada nisam čuo kakve automobile voze tih 46 ravnatelja. S kakvim voznim parkom raspolažu.

Moljakamo novce po svijetu, a onda ih usmjeravamo na sve drugo, samo ne na traženje mina. Ili, ne za plaćanje mukotrpnoga i nadasve opasnoga posla.

Važno je da se netko uhljebio, osnovao poduzeće za razminiranje, uzeo novce i da se pravi jako važan kako je on uspješan poduzetnik.

Svaka vam čast, dragi moji Hrvati!

Vladimir Pajtlar

najčitanije