povezane vijesti
U nedjelju, 15. svibnja naš Ivica Antolčić navršio je 88 godina svoga plodnoga života. On je zadnji iz stare ekipe sisačkih umjetnika, koji su svojim radom zadužili Sisak (Striegl, Janeš, Antolčić).
Rođen je u Komarevu, uvijek se osjećao Komarevčaninom i Siščaninom, uvijek govori – to su moji Komarevčani, to su moji Siščani.
Simpatičan i skroman, marljiv, pun ideja, svestran – to je Ivica Antolčić.
Završio je školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. U njegovoj biografiji piše: Antolčić je kipar, grafičar, scenograf, crtač, slikar, dizajner, ilustrator…Izrađivao je reljefe, serigrafije, medalje, plakete, grafički je dizajnirao knjige, plakate, kazališne zastore…
Dobitnik je niza nagrada. Vjerujem da se ni on ne može sjetiti koje je sve nagrade i priznanja dobio. Treba istaći više nagrada koje nose imena Grigora Viteza, Ivane Brlić Mažuranić, dobitnik je ULIPUH-ove nagrade za životno djelo.
Kada jedanput upoznate Ivicu Antolčića, zauvijek ostajete prijatelji. Neposredan je, susretljiv, razgovorljiv – to je naš Ivica.
Sjećam se kako je jedna grupa Strieglovih i Antolčićevih prijatelja (i moja malenkost je bila među njima) upriličila slavlje (9. rujna 2012. godine) u povodu 93. rođendana Slave Striegla. Ne znajući što se sprema, Antolčića smo dovezli u Bok (tu smo organizirali slavlje). Nakon više godina, Ivica se sreo sa svojim Slavom, prijateljem iz mladosti. Bilo je suza, mnogo priča i sjećanja. Bio je to i susret dvojice umjetnika, naših Siščana, velikana kista. Bio je to njihov posljednji susret. Naš Slavo umro je 24. veljače 2014. godine.
Slavu Striegla ne zaboravljamo, on je tu, među nama, imamo njegovu galeriju, rodna kuća se obnavlja. Antolčić je malo dalje, u Zagrebu, ali rijetki ga se sjete. Želimira Janeša skoro smo i zaboravili. U ratnom vihoru netragom je nestao dio njegovih umjetnina (začudo, nitko ne zna gdje su!). Bojim se da ćemo zaboraviti i na Antolčića.
Ivice, budi spokojan, Tvoji prijatelji uvijek će ostati Tvoji. Oni cijene i uvijek će cijeniti, Tebe kao čovjeka, a posebno Tebe kao vrsnoga umjetnika.
Autor: Vladimir Pajtlar
