povezane vijesti
Prije nekoliko dana, moj uvaženi kolega vozi automobil Rimskom ulicom, propisno se zaustavi ispred pješačkog prijelaza preko kojega je toga trenutka jedna djevojka vodila na povodcu svoga psa. Kada je već stupila na pješački prijelaz, crno oveće pseto, bilo je dva metra ispred nje. U tom trenutku, velikom brzinom, ne zaustavljajući se, dojurio je crveni automobil, udario nedužno pseto koje je na mjestu ostalo mrtvo.
Kolega je ostao zgrožen, kao i slučajni prolaznici. Djevojka koja je htjela prošetati svoga ljubimca, u trenu je ostala bez njega. Crveni automobil toliko je brzo jurio da nitko od prisutnih nije vidio ni broj, niti marku automobila. Za samo nekoliko sekundi, taj monstrum je bio na Starome mostu.
Mlada žena imala je nevjerojatnu sreću: da je zakoračila još samo jedan korak, ostala bi nepomično ležati na cesti kao i njezin ljubimac.
Zaprepašteni prolaznici, kao što to obično biva, samo su se zapitali – tko mu je dao dozvolu, gdje je policija i sl.
Znam da policija ne može u svakom trenutku biti na svakome mjestu. Jednostavnije je radarom snimati prebrze vozače (i to treba, naravno), ali bi ponekad mogli nadzirati pješačke prijelaze u Rimskoj ulici.
I sam sam svjedok bjesomučne jurnjave nekih, mahom, mlađahnih vozača, slalom vožnje, držanja mobitela na uhu i tko zna kakvih još nepodopština.
Ova zgoda s djevojkom i psom neka bude opomena svima onima koji se „usude“ prijeći Rimsku ulicu na obveznom pješačkom prijelazu. Što za bezobrazne vozače znači ono – da pješak ima prednost na obilježenoj zebri.
Danas zgazi psa, sutra će čovjeka.
Autor: Vladimir Pajtlar
