povezane vijesti
Prije dvadesetak godina bio sam na otvorenju obnovljene zgrade bivše škole u donjeposavskom selu Lonja, selo koje je prije stotinjak godina imalo električnu rasvjetu, nekoliko mljekara i sirana, razne prodavaonice, gdje se, za one prilike, jako lijepo živjelo.
I, kao što rekoh, obilježavali smo završetak radova na uređenju školske zgrade. Sjećam se bila je jaka studen, drhtali smo na hladnoći. Okupilo se dosta mještana, bili su tu i uvaženi gosti, tadašnji župan, pokojni Đuro Brodarac i jedan uvaženi sveučilišni profesor, „naše gore list“, koji je tom prigodom održao i kraći govor. Slučajno ili ne, obraćajući se okupljenima, izrazio je žalost što je školska zgrada prazna, što nema dječjeg vriska i galame. I ponesen svojim riječima, uvaženi profesor, tada šezdesetogodišnjak, reče: Moramo svi poraditi na demografskoj obnovi Hrvatske. Tada je malo zastao i ispravio se. Istina, rekao je, na tome trebaju poraditi mlađi, ne mi koje je vrijeme pregazilo. Bar u smislu demografske obnove. Tako tada reče uvaženi profesor.
Sada, dvadeset godina poslije, žele osnovati ministarstvo za demografsku obnovu. Razmišljam, koje će nam zadatke „dodijeliti“ to ministarstvo. U Kini su zabranili da obitelj ima više od jednoga djeteta (i to je ukinuto ovih dana), a Hrvatima će, valjda Sabor, donijeti zakon po kojem će svaka obitelj morati imati troje-četvero djece. Sjest će netko i napisati zakon od nekoliko članaka i u njemu točno odrediti – obvezan si praviti djecu, žena je obvezna sve to poroditi, odgojiti, podići na noge. Što više malih i mladih Hrvata. Baš lijepo!
Siguran sam da će se i ponuditi novci za drugo, treće, četvrto dijete. Možda se tko polakomi za tisuću, dvije kuna. S tim bi novcem mogao kupiti pampersice za mjesec-dva, a možda i koju benkicu i partihl.
Hrvatski državljani će takav zakon objenoške prihvatiti. Posebno neki.
Oni, koje se ne smije imenovati.
Autor: Vladimir Pajtlar
