Gdje je nestao čovjek

sisakportal-hr

Pojma nemate što se desilo? Pa, mali princ, kraljević, carević, skratio je kosu. Zamislite, mama mu je odrezala nekoliko kovrčica s pametne glavice, ljudi su se potukli da dobiju bar po jednu dlaku. Princ je uživao gledajući sve te ljude i njihovo guranje oko njegove poznate majke. Novinari, nekakvi početnici, gurali su se oko majčice tražeći izjavu o Milanu, ocu toga malenoga princa, gdje je, što radi, viđa li svoga princa, dopušta li majčica da otac poljubi svoje čedo bar jedanput mjesečno.

Usput novinari pitaju majku gdje je kupila te velike, tamne, naočale, otkuda joj novac za pripijene tajice boje pustinjskoga pijeska (kao da naš savski ili kupski pijesak imaju neku drugu boju). Majka odgovara – tata je kralj, istina ne plave krvi, već kralj bakra (što mu to znači, ne kužim) i da otac ima dosta novca, ne bakrenoga, već zlatnoga. Sjetite se, već u osnovnoj školi smo učili da uz bakar ide i zlato i još neki plemeniti metali.
[pro_ad_display_adzone id=”8958″]
Tako novinari trče oko princa, slikaju ga sa svih strana, mališan začuđeno gleda što se to zbiva oko njega i majke. Urednici novina ne stavljaju crnu fleku preko mališanovih očiju (kao što se to inače radi kod maloljetnih osoba), majka se šepuri u nekakvom krznjaku (ali to je već za neku drugu priču). Mali princ, seronja i popišanac, kao što su i sva djeca svijeta, gleda oko sebe, već se zna namjestiti pred kamerama, zna „uhvatiti pozu“.

Istovremeno, tisuće jadne dječice (u prinčevom susjedstvu) nemaju za sendvič za vrijeme velikoga odmora, otac i majka nemaju novca za nove tenisice, ne marku, već one jeftine, kineske. Roditelji nemaju ni snage da kažu svome dječaku (ili curici) da nemaju. Istovremeno, stotine takve (obične) djece, briljira pameću, svladava za mnoge nesvladive zadatke, bilo iz fizike, kemije ili matematike. Nema oko njih novinara, nema objektiva, nema nikoga da im pokaže da ovo društvo zna cijeniti pamet, a ne kvazi prinčeve, kraljeviće, careviće.
„Gdje je nestao čovjek“. pitam se i ja. Zar, zaista, ne vidimo ništa lijepo oko sebe, već samo sjaj i blještavilo nekih apsurdnosti koje nam je podario kapitalizam.

Hvala onima koji su izmislili kapitalizam na hrvatski način. Neka si ga nose kući (i odnijeli su u prekomorske banke), nama ostavite bar malo života. I poneko zrnce sreće i zadovoljstva.

Autor: Vladimir Pajtlar

najčitanije