povezane vijesti
[pro_ad_display_adzone id=”10155″]
Gledam tu jadnu gomilu radnika Metalinga kao zviždeći prolaze ulicama Siska, nekada ponosnoga grada, u kojemu je bilo zaposleno više ljudi nego što je grad imao stanovnika. Nose ti vrijedni, nasamareni i prevareni ljudi transparente, na njima piše „Hoćemo zarađene plaće“, prolaznici zastajkuju i šutke promatraju tu gomilu jadnih ljudi.
Kažu, već tri mjeseca nisu dobili plaće, iako posla ima, sve su odradili, na zadovoljstvo naručitelja. Radili su na sisačkoj tržnici, u Babinoj Gredi, na zagrebačkom aerodromu… Iako su šefovi Metalinga bezočno lagali da im Grad Sisak, kao naručitelj poslova na gradskoj tržnici, nije platio, demantirao ih je dogradonačelnik Siska, koji je rekao da je račun plaćen do zadnje lipe. U Babinoj Gredi, radnici Metalinga su radili na izgradnji tvornice za stranog naručitelja. On im je, vjerujemo, platio. Slično je i sa zagrebačkom zračnom lukom.
Ali, novca nema. Plaće ne isplaćuju. Direktor Metalinga ne pojavljuje se pred radnicima, kao – on nema s njima što razgovarati. Radnici viču da su gladni, oni i njihova djeca. Direktor se vozi u skupocjenom automobilu, benzin je natočio novcem koji su radnici zaradili. Ti isti radnici nemaju, u tanjure ispred svoje djece bilo što staviti. Mi smo gladni, ponavljaju.
Bliži se početak školske godine. Hoće li taj radnik, otac ili djed, imati za svoje dijete ili unuče, novca da kupi knjige, bilježnice, torbe…? Sigurno da neće.
Radnici kažu da se silom hoće ugasiti i zadnja iskra nekadašnjeg diva – Željezare.
Što je najzanimljivije, radnici ne znaju tko je vlasnik poduzeća. Iako se nagađa i spominju neka znana politička imena iz Siska, još nitko nije izašao u javnost s imenima tih bezdušnih ljudi, koji gledaju samo svoje džepove.
Osniva se tvrtka kćer, novac se uplaćuje na poduzeće koje ima jednoga (?) zaposlenoga, novac ima, ali on nestaje, radnici su gladni, zvižde ulicama.
Što je najzanimljivije, hrvatski zakoni su dozvolili takvu rabotu. Te zakone donosili su vrli sabornici, oni koji desnu ruku sa široko raširenim prstima drže na srcu. Čuvaju svoje novce, baš njih briga za radničku klasu. Sebi i svojima osigurali su zakonitu pljačku.
Autor: Vladimir Pajtlar
