povezane vijesti
Redarstvenici i pripadnici Zbora narodne garde nadljudskim su snagama pružali otpor daleko brojnijem neprijatelju. Na oklopljeni kamion agresori su 26. srpnja 1991. postavili protuavionski top, a ispred kamiona na cesti formirali živi štit od 39 Hrvata zarobljenih iz spaljene Zamlače. Brutalno goneći ljude pred sobom, agresor je palio kuće, zlostavljao mještane uz prijetnju strijeljanjem, do krvi tukao zarobljene civile oružjem, rukama i nogama, pritom neprestano pucajući sa svih strana.
Uvidjevši da bi Struga Banska mogla biti osvojena, a ljudi u živom štitu ubijeni, hrvatski redarstvenik Mile Blažević – Čađo, a za njim i Željko Filipović iz Dugog Sela odlučili su se žrtvovati. S potpornog zida iznad ceste Blažević je, opasan eksplozivom, uz glasan povik ljudima u živom štitu da zalegnu, zakoračio na oklopno vozilo, bacio bombe i time privremeno zaustavio daljnje napade velikosrpskog agresora na hrvatsko Pounje. Svojim iznimnim herojskim činom u eksploziji je i sam raznesen.
Nakon mimohoda kroz mjesto, predvođenim ratnim zastavama, do spomen-obilježja poginulim hrvatskim redarstvenicima, počast je herojima Pounja odana na mjestu njihove pogibije. Na ploči su istaknuta njihova imena: Mile Blažević – Čađo, Mile Pušić, Davor Vukas, Branko Vuk, Ivica Perić, Žarko Gundić, Željko Filipović, Mladen Halapa, Zoran Šaronja, Goran Fadljević, Marijan Parlov, Drago Matijević, Šefik Pezerović i nestali Ivan Žalac.
Nakon članova obitelji poginulih, vijence su položili i svijeće zapalili članovi izaslanstava Vlade i ministarstava, s potpredsjednikom Vlade i ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, izaslanstva policije, županije, lokalne i regionalne samouprave, mnogih udruga proisteklih iz Domovinskog rata i drugi.
Središnji dio svečanosti održan je pred spomen-obilježjem “Pounjski plamen slobode”, podignutim poginulim Hrvatima u Drugome svjetskom ratu, na Križnom putu i u Domovinskom ratu. Svečanost je počela dočekom maratonaca, koji su trčeći spojili Čukur-brdo, mjesto pogibije novinara i snimatelja Gordana Lederera, sa Strugom, te podizanjem na stijeg državne zastave koju su donijeli pripadnici policijske motorizirane jedinice.
U programu su nastupili članovi policijske klape “Sveti Mihovil”, KUD-a “Hrvatski pleter” iz Dvora te glazbeni solisti. Molitvu je predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić. Za svečanosti je uspostavljena i videoveza s posadom policijskog broda “Mile Blažević – Čađo”, koji je ispod Pelješkog mosta uoči njegova otvorenja.
Nakon svečanosti, sudionici komemoracije otišli su do rijeke Une, gdje su se sastali sa sudionicima spusta čamaca Unom u počast poginulim redarstvenicima.
Nakon svečanosti ministar Božinović je izjavio da mnogobrojni okupljeni potvrđuju kako poginuli branitelji nisu zaboravljeni te da sjećanja na njih ne blijede. “Ovdje se prisjećamo neopisivog herojstva branitelja Pounja s Milom Blaževićem – Čađom, koji je vlastitom žrtvom spasio civile, koji su kukavički gurani ispred vozila agresora”, rekao je.
Božinović je podsjetio kako se isti dan za promet otvara i Pelješki most te istaknuo kako bez žrtve branitelja ne bi bilo neovisne države, niti bi svjedočili ovom generacijskom projektu.
“Temelji za sve poslijeratne uspjehe hrvatske države stvoreni su ovdje. Spajanje domovine Pelješkim mostom jedan je od naših najvećih infrastrukturnih uspjeha nakon Domovinskog rata. Zbog toga je mnogo simbolike u današnjem danu, koji povezuje one koji su pisali povijest na najteži način, svojim životima i onih koji danas slave velike uspjehe koje ostvarujemo. To je dan na koji svi možemo biti ponosni”, zaključio je ministar.
Foto – PU sisačko – moslavačka
