U spomen na nevine žrtve posljednjeg divljanja ustaša i Nijemaca, na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada je kod staklane i savskog nasipa u Sisku ubijeno na desetke Siščana – Hrvata, Srba, Roma…, 29. studenoga 1955. godine, na zajedničkoj grobnici ubijenih, otkriven je spomenik, djelo uvaženog sisačkog kipara Želimira Janeša.
Spomenik je bio smješten na površini 40 X 10 metara, kraj sporednog ulaza u groblje iz Ulice Ante Kovačića.
Površina grobnice omeđena je betonskim okvirom i popločena riječnim oblutcima i sitnim kamenom. Stilizaciju mrtvih tijela koja plutaju na vodi, izradio je akademski kipar, Siščanin Želimir Janeš, koji je ujedno izradio i idejno i likovno rješenje cijeloga kompleksa.
Spomenik je uvijek bio okićen cvijećem i vijencima, gorjele su svijeće. Još uvijek su živi potomci ubijenih Siščana.
Spomenika više nema! Prije dvije godine, kao i na mnogim drugim mjestima u Sisku (često i na groblju), kradljivci, vandali, lopovi, ukrali su spomenik i odvezli ga na neki otpad.
Dobro znani sisački vandali i kradljivci svega što je nalik metalu, oni iz „jednog prigradskog naselja“, ne znaju da među ubijenima ima i njihovih predaka. Nije im to sveto, važno je da se bezočno i krajnje bezobrazno ukrade nešto što će donijeti koju kunu.
Nije im sveto ni to što je to jedan od najupečatljivijih Janešovih spomenika, i da je taj spomenik netragom nestao i da je neponovljiv.
Uglavnom, drskim kradljivcima ništa nije sveto, pa čak ni grobovi.
Autor: Vladimir Pajtlar
