Južna Koreja je azijska država na Korejskom poluotoku, uz Žuto i Istočno more, koja ima jednu od najdinamičnijih ekonomija na svijetu. Poznata je po tehnološkim gigantima, radnoj disciplini ali i po kvalitetnom obrazovanju. Upravo iz takvog okruženja, na put dug 8500 kilometara do Hrvatske, uputila se mlada Koreanka Lina Seonghyun Kwon. Danas živi u Zagrebu i radi kao administrativna tajnica na Institutu kralja Sedžonga, instituciji koja spaja korejski i hrvatski svijet kroz jezik i kulturu.
Lina studira petu godinu kroatologije u Hrvatskoj
Lina, kako je izgledao vaš put iz Južne Koreje do Europe i zašto ste odabrali Hrvatsku za svoju novu domovinu?
Za donošenje životne odluke o selidbi na drugi kontinent i promjeni kulture, stila života te prihvaćanja svega onoga što takva drastična odluka sa sobom nosi, ključna je bila vjera. Naime, 2009. godine hodočastila sam u Međugorje. Prijateljica moje mame preporučila nam je ovo hodočašće. U Međugorju sam osjetila snažnu želju da se jednog dana vratim u ovu regiju. Moja vizija bila je raditi kao prevoditeljica hrvatskog i korejskog jezika i biti povezana s hodočasničkim turizmom. Nakon završenog južnoslavenskog studija u Koreji, upisala sam studij kroatologije u Zagrebu. Također, zaposlila sam se na Institutu kralja Sedžonga. Kamenčić koji je prevagnuo na vagi u korist selidbe u Zagreb, bio je taj da je Hrvatska puno bliže Međugorju nego moj rodni Seul.
Što radite na Institutu kralja Sedžonga i kako ste se navikli na ležerniji pristup poslu u Hrvatskoj u odnosu na Koreju?
Radim kao administrativna tajnica Instituta kralja Sedžonga, koji djeluje u sklopu Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Moja uloga je koordinacija polaznika, komunikacija s predavačima, organizacija tečajeva korejskog jezika i kulturnih radionica te opća administrativna podrška. To znači da sam prva kontakt točka za svakoga tko želi učiti korejski u Zagrebu. U početku mi je bilo neobična opuštenost i fleksibilnost hrvatskih kolega na poslu, ali vidjela sam da unatoč tome svi zadaci se na vrijeme izvrše. Sada mi se to jako sviđa. U Hrvatskoj ima vremena za sve.
Lina je završila prijediplomski južnoslavenski studij u Koreji
Kako doživljavate radne uvjete u Hrvatskoj? Jeste li zadovoljni?
Posao mi pruža stabilnost i osjećaj da doprinosim povezivanju dviju različitih kultura. Radni uvjeti su dobri, ali sam se morala priviknuti na ležerniji pristup radu. U Koreji je sve užurbano, rokovi se shvaćaju strogo i vrlo ozbiljno, a ovdje ljudi imaju filozofiju „ima vremena“. U početku me to frustriralo, sada se pokušavam prilagoditi.
Kakva je vaša integracija u hrvatsko radno okruženje, ali i u društvo općenito?
Na fakultetu su me dobro prihvatili, iako je ponekad jezična barijera izazov. Kolege su susretljivi i otvoreni. Najveća razlika je što se u Koreji posao i privatni život vrlo strogo razdvajaju, dok je ovdje atmosfera prijateljska. Imam dosta prijatelja u Hrvatskoj. Slobodno vrijeme koristim za putovanja. Volim boraviti na Jadranskom moru i obilaziti povijesne gradove.
Najviše joj nedostaje obitelj
Jeste li naišli na predrasude ili poteškoće kao strana radnica i studentica?
Najiskrenije, nisam. Možda zato što govorim hrvatski i zato što se bavim kulturom i jezikom, a ne tipičnim fizičkim poslovima koje većina stranih radnika u Hrvatskoj obavlja. No, osjećam da mnogi ljudi u društvu još uvijek ne shvaćaju koliko je teško strancu nositi se s hrvatskom administracijom i procedurama na tržištu rada.
Kako izgleda vaš život izvan posla?
Dan mi je prilično ispunjen. Radim i paralelno završavam studij kroatologije. Zato nemam puno vremena za privatne aktivnosti. Nedostaje mi obitelj, ali čujemo se i vidimo svaki tjedan putem video poziva. Hrvatska mi pruža osjećaj sigurnosti i prostora za osobni razvoj.
Što vam se najviše sviđa u životu i radu ovdje?
Najviše mi se sviđa otvorenost ljudi i važnost zajedništva. Također, Hrvatska mi daje priliku da radim na području koje povezuje dvije kulture. To je nešto što u Koreji ne bih mogla raditi u istoj mjeri.
U Hrvatskoj je život puno ležerniji i opušteniji.
Što vam je bilo najteže?
Morala sam se prilagoditi „sporijem“ tempu života ovdje i činjenici da se mnoge stvari rješavaju neformalno. U Koreji su sustavi stroži, ali i učinkovitiji, pa mi je na početku to bilo izazovno. Glavni razlog mog dolaska u Hrvatsku bio je vjerski. Željela sam živjeti u katoličkoj zemlji i jako mi se sviđa što ovdje osjećam snažnu duhovnost na svakom koraku. Ipak, unatoč tome, iznenadilo me koliko se psuje u svakodnevnom govoru, što nisam očekivala.
Kako zamišljate svoju budućnost? Hoćete li ostati živjeti u Hrvatskoj?
Želim ostati u ovom području, povezivati Hrvatsku i Koreju kroz jezik, kulturu i turizam. Planiram položiti ispit za sudskog tumača i baviti se prevođenjem te turističkim vođenjem, posebno hodočasničkih skupina. Moj dugoročni san je živjeti u Međugorju, koje za mnoge Korejce ima posebno značenje.
Lina želi raditi kao sudski tumač i turistički vodič
Što biste poručili Hrvatima o stranim radnicima?
Da nas gledaju kao ljude sa sličnim životnim borbama i sudbinama, a ne samo kao brojke ili „radnu snagu“. Mi u Hrvatsku dolazimo s velikim snovima i željom da gradimo mostove. Ako nam pružite priliku, možemo pridonijeti vašem društvu na način koji vas može i iznenaditi.
Autor: Sanja Blažević
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama)
Fotografije: iz obiteljskog albuma Line Seonghyun Kwon
