Indijac Ajay Parayil Sunny, 28-godišnji mladić iz Poonjara, gradića u indijskoj saveznoj državi Kerala, dolazi iz zemlje raznolikosti i kontrasta. Indija je zemlja koja spaja prirodne ljepote, drevne hramove i kraljevske palače s modernim urbanim životom i ubrzanim gospodarskim rastom. Za Ajaya, Poonjar je mjesto gdje su započeli njegovi snovi u mirnom okruženju brežuljaka i zelenila prirode. Odrastao je uz cvrkut ptica i zvuk crkvenih zvona. Pamti šetnje stazama mirisnih začina te obiteljska okupljanja koja su mu pružala osjećaj zajedništva i ljubavi.
Prije nego što je krenuo u Europu, Ajay je vodio vlastiti servis za automobile i radio kao automehaničar, a paralelno je volontirao u crkvi. Taj spoj profesionalnog i duhovnog života oblikovao je njegov život, ali i osjećaj odgovornosti prema društvu. Međutim, kao i mnogi u Indiji, suočio se s nepredvidivim problemima. Tijekom pandemije COVID-19 poslovni uspjeh nestao je gotovo preko noći, a dugovi prema banci postali su prijetnja budućnosti koju je gradio.
Iz tih životnih nedaća rodila se odluka o odlasku u inozemstvo, u potrazi za stabilnošću i novim početkom. Hrvatska, zemlja koju je prije dolaska poznavao uglavnom preko interneta i nogometnih priča, činila se kao logičan izbor koji je uključivao jednostavniji proces rješavanja dokumentacije, niže agencijske naknade i priliku za ulazak u Schengenski prostor. To je bio prvi korak dugog puta od Poonjara do Zagreba, a sve što je uslijedilo nakon dolaska bilo je ispunjeno neizvjesnošću i nesigurnošću.
Iz kojeg dijela Indije dolazite i što ga čini posebnim?
Dolazim iz južne obale, Kerala. Posebna je zbog kulture, umjetnosti, prirode, monsuna, obrazovanih ljudi, harmonije među zajednicama, hrane i zdravstvene zaštite.
Što ste studirali ili čime ste se bavili prije dolaska u Hrvatsku?
Studirao sam mehaničko inženjerstvo odmah nakon srednje škole. Uz to, radio sam u vlastitom servisu za automobile i volontirao u crkvi, što mi je bilo vrlo važno.
Što vas je motiviralo da napustite Indiju?
Tijekom pandemije COVID-19 izgubio sam posao i dugovao banci nekoliko tisuća eura. Smatrao sam da, ostajući u Indiji, ne bih mogao oporaviti svoju financijsku situaciju i odlučio sam potražiti novu priliku u inozemstvu.
Zašto ste odabrali Hrvatsku, a ne neku drugu zemlju?
U to vrijeme bilo je jednostavnije ući u Schengen preko Hrvatske. Rješavanje dokumentacije bilo je jednostavnije, a agencijske naknade niže nego u drugim zemljama, što je činilo Hrvatsku privlačnim izborom.
Kako ste saznali za posao u Hrvatskoj?
Putem agencija iz mog rodnog grada koje surađuju s hrvatskim agencijama.
Jeste li imali neka očekivanja o Hrvatskoj prije dolaska?
Znao sam samo za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i bio sam veliki fan hrvatskih nogometaša. Očekivao sam stare gradove s povijesnim građevinama i mislio da lokalci govore osnovni engleski, budući da je Hrvatska turistička zemlja. Također sam se informirao o vašoj obali putem interneta.
S kakvim ste logističkim izazovima imali posla prije dolaska?
Proces rješavanja papirologije kasnio je šest mjeseci u odnosu na prvotno obećano vrijeme, što je otežalo planiranje.
Možete li opisati svoje putovanje od Indije do Hrvatske?
Prijavio sam se za posao vozača taksija preko lokalne agencije povezane s hrvatskom agencijom. Dobivanje radne dozvole trajalo je godinu dana, a vizu sam dobio nakon 70 dana. Putovao sam iz Delhija preko Dohe, ukupno oko 12 sati. Kada sam stigao, saznao sam da posao vozača taksija ne postoji. Umjesto toga, radio sam sezonski posao u tvornici mandarina u Opuzenu, po 17 sati dnevno, uključujući vikende, za samo 350 eura za dva mjeseca. Zatim su me prevarili agenti u Zagrebu i bio sam tri dana na ulici bez hrane i smještaja. Tek uz pomoć poznanika iz mog grada uspio sam dobiti posao u Splitu, koji se također pokazao prevarom. Nakon neuspješnih pokušaja u Poljskoj vratio sam se u Zagreb i zaposlio u taxi kompaniji, gdje sam radio godinu i pol godinu. Tvrtka je kasnije odbila aplicirati za novu radnu dozvolu, pa sam promijenio posao i sada radim u IKEA skladištu.
Kako biste opisali sadašnje radne uvjete u IKEI?
Rad u IKEA-i je puno bolji nego prethodni poslovi. U tvornici mandarina radio sam po 17 sati dnevno, a u taxi poslu doživio sam rasizam zbog boje kože. U IKEA-i toga nema.
Kako se rad ovdje uspoređuje s onim u Indiji?
U Indiji sam radio 2–3 sata dulje dnevno, subota je bila radni dan, a plaća manja. Rad u IKEA-i nije toliko naporan kao sezonski posao u tvornici mandarina.
Jeste li zadovoljni plaćom i radnim vremenom?
Zadovoljan sam radnim vremenom, ali ne i s plaćom, jer agencije uzimaju značajan dio zarade.
Kako izgleda tipičan vaš dan u Hrvatskoj?
Moj dan je rutinski i dosta monoton. Svodi se na posao, kuhanje i obroke s cimerima, razgovore s obitelji preko telefona, društvene mreže i spavanje.
Kako život u Hrvatskoj uspoređujete s životom u Indiji?
Iskreno, iz moje perspektive u Hrvatskoj je dosadno jer nema zajedničkog života, sela su prazna, ulice nisu toliko prometne kao u Indiji, ljudi su manje prisutni u društvenom životu.
Jeste li probali hrvatsku hranu? Koje jelo vam se najviše svidjelo?
Da, najviše sam uživao u ćevapima.
Koji dio indijske kulture vam najviše nedostaje?
Festival Onam i druge vjerske i kulturne proslave.
Kako ste se prilagodili jeziku i kulturi?
Naučio sam za sada nekoliko osnovnih hrvatskih riječi.
Kako se lokalni ljudi odnose prema vama?
Imam različita iskustva. Neki su vrlo ljubazni, ali imam iskustva i s grubim ljudima.
Jeste li stekli prijatelje?
Jesam, među kolegama iz Azije, Bosancima i nekim Hrvatima.
Koliko vam je vjera važna u svakodnevnom životu?
Rođen sam u katoličkoj obitelji, molim se i čitam Bibliju svakodnevno, a nedjeljom idem na misu.
Jeste li iskusili predrasude zbog kulture ili religije?
Da, ponekad su me vrijeđali zbog boje kože, misleći da sam musliman.
Koje je bilo najugodnije iznenađenje?
Ljepota hrvatskih otoka i klimatske razlike kao što su snijeg zimi i 35 stupnjeva ljeti.
Što vam je bilo najveće razočaranje?
Plaća, nepošteni poslodavci, birokracija i prevare agencija.
Što bi Hrvati trebali znati o ljudima iz vaše zemlje?
Bilo bi dobro da bolje upoznaju našu kulturu, raznolikost i ponašanje ljudi.
Koji savjet imate za ljude iz vaše domovine koji žele raditi u Hrvatskoj?
Naučite osnovni hrvatski jezik i informirajte se o zemlji putem interneta.
Kako vidite Hrvatsku svojim očima?
Lijepa zemlja, s mnogo otoka i turističkih prilika, razvija se, a stav ljudi prema strancima postupno se poboljšava.
Imate li obitelj u Indiji?
Da, majku, baku, starijeg i mlađeg brata te mlađu sestru.
Planirate li ih dovesti u Hrvatsku ili se vratiti? Vidite li svoju budućnost u Hrvatskoj?
Ne, planiram se jednog dana vratiti kući. Možda ću pokušati u drugoj razvijenoj europskoj zemlji ili se vratiti kući i nastaviti posao.
Koji su vam najveći snovi i ciljevi?
Otplatiti dugove, ponovno pokrenuti posao, brinuti se o obitelji i putovati.
Autor: Sanja Blažević
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama)
Fotografije: iz obiteljskog albuma Ajaya Parayil Sunny
