povezane vijesti
Razan Naddaf došla je u Sisak iz ratom razorenog Alepa. Sa samo 21 godinom, proživjela je više nego netko tijekom čitavog života. Put ju je iz Sirije vodio preko izbjegličkog kampa u Turskoj, sve do Hrvatske, gdje je pronašla sigurnost, nastavila obrazovanje i izgradila novi život. U razgovoru nam je otvoreno ispričala svoju životnu priču, ali i planove za budućnost. U razgovoru nam je ispričala svoju životnu priču i planove za budućnost.
Mlada Sirijka pronašla novi dom u Sisku
Dolazite iz Sirije u kojoj je do nedavno bio rat. Jeste li živjeli blizu borbenih aktivnosti i jeste li svjedočili ratnim užasima?
Jesam. Kada je počeo rat živjela sam s obitelji u Alepu. Tada sam imala sedam godina i bila sam svega svjesna. Rat mi je obilježio čitavo djetinjstvo. Što je točno bio uzrok rata, ni mi Sirijci ne znamo ni danas. Ono što znamo jest da je više od 14 milijuna ljudi bilo prisiljeno pobjeći preko granica. Alep je bio razoren, ali danas se kuće obnavljaju i ljudi se vraćaju. Od prosinca 2024. Sirija je službeno oslobođena i ponovno je mirna zemlja.
Kako ste uspjeli napustiti grad? Gdje ste pronašli sigurnost?
Čim su počele oružane borbe u gradu, preselili smo se u jedno selo blizu granice s Turskom. Tamo smo živjeli dok je bilo sigurno. Kada se ratni vihor približio, a opasnost po život postala ozbiljna, stigli su autobusi koji su civile prevezli preko granice u Tursku. Od 2014. do 2018. godine živjeli smo u izbjegličkom kampu u Turskoj.
Tko je bio s Vama? Je li cijela Vaša obitelj uspjela izaći iz Sirije?
Sa mnom su došli roditelji i četiri sestre. Baka je ostala u Siriji s ujakom. Baku nismo vidjeli 14 godina. Mnogo nam nedostaje. Često se čujemo s njom putem video poziva ali internetske veze u Siriji su još dosta loše.
Razan planira upisati Učiteljsku akademiju
Kako ste iz Turske došli u Hrvatsku? Jeste li uopće ranije za našu zemlju?
Nisam. (kroz smijeh) Apsolutno ništa nisam znala o Hrvatskoj. Zapravo jedino što sam povezivala s Hrvatskom je Luka Modrić. A u Hrvatsku nas je dovela bolest najstarije sestre Rayyan. Trebala je ići na operativni zahvat koji u Turskoj nije bilo moguće učiniti. Liječnici su nam preporučili da odemo u Hrvatsku koja tada još nije bila članica Europske unije. Došli smo u Sisak uz pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija.
Izvrsno govorite hrvatski jezik. Kako ste ga savladali i kako ste se uopće obrazovali u ovakvim okolnostima?
Govorim arapski, turski i hrvatski. Životni put me vodio kroz različite države pa je dobra posljedica svega toga da sam učila jezike. Hrvatski mi je bio težak. Trebalo mi je godinu dana da naučim dovoljno za svakodnevnu komunikaciju i za školovanje. Došla sam u Sisak kada sam trebala upisati srednju školu. Bilo je to pred kraj školske godine pa sam prvo bila učenik gost. Velika želja mi je bila upisati smjer farmaceutskog tehničara. Uspjela sam i uspješno završila srednju školu.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Željela bih nastaviti svoje obrazovanje. Planiram upisati Učiteljski fakultet u Petrinji i završiti smjer za predškolski odgoj.
Radite li trenutno?
Radim subotom i nedjeljom na info pultu u Islamskom kulturnom centru u Sisku. Vrlo sam zadovoljna kako su me ovdje ljudi prihvatili. Nisam imala nijedno ružno iskustvo.
Možete li u Hrvatskoj slobodno prakticirati svoju vjeru?
Da. Velika prednost života u Sisku je što ovdje djeluje Islamski kulturni centar u okviru kojega je i džamija.
Razan vikendom radi u Islamskom kulturnom centru u Sisku
Što Vam je bilo najteže što ste doživjeli u Hrvatskoj?
Potres. To mi je bilo najstrašnije iskustvo i nešto što nikada neću zaboraviti.
Planirate li ostati u Hrvatskoj ili otići u neku drugu zemlju?
Iskreno želja mi je jednog dana vratiti se u Siriju. Iako sam tamo najmanje živjela, voljela bi se vratiti u svoju domovinu. Jednostavno me nešto vuče nazad.
Autor: Sanja Blažević
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama)
