U Brezovici obilježen Dan antifašističke borbe

mradenovic

261020211635206589.jpeg

“Danas, srećom, više ne moramo s oružjem u šumu da obranimo goli život onima koji su pripadnici „krivog naroda“ ili „krive vjere“. Ali moramo u borbu da obranimo ženino pravo na odluke o vlastitom tijelu; pravo neke nacionalne manjine da mu dijete ide u vrtić kao i sva ostala djeca. Pravo nekoga da mu dijete ide ili ne ide na vjeronauk. Pravo nekoga da stvori obitelj kakvu želi”, poručila je iz Brezovice gradonačelnica Kristina Ikić Baniček.

U šumi Brezovica i ove su se godine na Dan antifašističke borbe, okupili izaslanici državnog vrha, predstavnici lokalne vlasti i brojni posjetitelji na obilježavanju obljetnice osnutka prvog sisačkog partizanskog odreda. Dan antifašističke borbe tradicionalno se obilježava u šumi Brezovica u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije. Vijenci se ove godine nisu polagali, već su, kao i lani  organizatori apelirali na sudionike da na spomenik polože cvijeće koje su im uručili, a da novac uplate za obnovu spomenika.

Svečanost je počela intoniranjem hrvatske i europske himne te minutom šutnje za poginule.

„Zadovoljstvo mi je vidjeti vas sve ovdje, vas koji ste svake godine ovdje sa mnom, ali i vas koji ste prvi put ovdje jer nikada nije kasno za upoznavanje svoje povijesti. Ako ne znamo cijeniti svoju povijest i borbu 77 partizana i partizanki, hrvatske mladosti koja je otišla od svojih domova i pridružila se Narodno oslobodilačkoj borbi i svrstila nas među zemlje pobjednice 2.sv.rata, onda ćemo biti osuđeni da ponavljamo greške koje smo već prevladali i ponovno utvrđujemo gradivo, iako se ono s nepogrešivom preciznošću nalazi povijesno točno i neoborivo zapisano u našem Ustavu. Gradivo je to koje bi trebali ponoviti suci Visokog prekršajnog suda, kojima je očito potreban popravni iz poznavanja vrijednosti koje su sagradile današnju Hrvatsku. Na isti popravni bi trebali i neki članovi doasadašnje Vlade, mnogi kandidati za Hrvatski sabor, neki visoki crkveni dužnosnici, neke udruge koje vole hodati, ali i poneki urednik s javne televizije. Za shvatiti značenje Dana antifašističke borbe i 75.godišnjice pobjede nad silama mraka, nije dovoljno samo formalno prisustvovati proslavi u šumi Brezovica od kuda je u neizvjesnu borbu protiv nadmoćnog neprijatelja krenula grupa hrabrih Siščanki i Siščana predvođena Vladom Janićem-Capom  napustivši obitelj i sigurnost svojih domova, nego ova proslava državnog praznika i odavanje počasti herojima NOB-a treba biti trajni podsjetnik na dužnost svakoga od nas. Da 365 dana u godini, a ne samo jedan dan, pružamo otpor svima koji žele ograničiti slobodu, jednakost i prava bilo kome u našoj domovini. Naši domoljubi iz 1945.godine koji su slabo naoružani jurišali na fašiste nisu se bitno razlikovali od domoljuba koji su sa slabijim naoružanjem 1991.godine branili svoje domove od  brojnijeg i naoružanog velikosrpskog agresora-i to je bitno naglasiti! Veže ih isti osjećaj da u sudbonosnom trenutku naprave ono što je ispravno. Osjećaj da treba zaštititi slabe, ugrožene, malobrojnije od nadmoćne sile koja prijeti oduzimanjem slobode, oduzimanjem ljudskosti, sile koja živi od stvaranja podjela na „njih“ i „nas“, od brojanja krvnih zrnaca, od sile koja ne preže od oduzimanja  nevinog ljudskog života zbog neke tobožnje različitosti. Žalosti me jedino, što neki na današnji praznik gledaju kao na zastarjeli običaj, bespotrebno vraćanje u prošlosti ili potenciranje podjele hrvatskog društva na ustaše i partizane, a istina je bitno drukčija.  Istina je da je ZAVNOH tek 1944.godine donio Deklaraciju o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske kojom su tada zajamčena prava i jednakost svim građanima u Hrvatskoj, bez obzira na  nacionalnost, rasu, spol i vjeru. Istina je da su žene  u Hrvatskoj dobile pravo glasa tek 1945.godine. Istina je da je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola u Hrvatskoj donesen tek 2014.godine, a borba da obitelj, brak i roditeljstvo maknemo od zastarjelog shvaćanja iz srednjeg vijeka još uvijek traje.  I nemojte se zavaravati. Ako svi zajedno ozbiljno ne shvatimo trajnu zadaću kojom su nas hrvatski branitelji i domoljubi zadužili svojim životima od 1941.do 1995., na strani prava, na strani pravde, na strani civilizacijskih i ljudskih vrijednosti za slobodu svih i svakoga u Lijepoj našoj, doći će ponovno vrijeme da se svi mi nađemo pred izborom koji su imali partizani 22.lipnja 1941.godine. Zatvoriti oči i okrenuti leđa ili stati u obranu onih koji si sami ne mogu pomoći? Iako je vjerojatnost da se u toj borbi pobjedi i preživi teško bila zamisliva. Danas, srećom, više ne moramo s oružjem u šumu da obranimo goli život onima koji su pripadnici „krivog naroda“ ili „krive vjere“. Ali moramo u borbu da obranimo ženino pravo na odluke o vlastitom tijelu; pravo neke nacionalne manjine da mu dijete ide u vrtić kao i sva ostala djeca. Pravo nekoga da mu dijete ide ili ne ide na vjeronauk. Pravo nekoga da stvori obitelj kakvu želi.

104978134_3134920593221309_2365557640506146226_n  104996161_873419469835323_5776222081211948213_n   105822506_566676507369779_5134134745644655392_n

Ne možemo, a pogotovo danas, ne smijemo  zatvoriti oči kada netko silovanoj ženi predloži da se savjetuje s obitelji ili kada golobradi mladići pokazuju sav neuspjeh hrvatskog školskog sustava da odgoji ljudska bića sa barem gramom ljudskosti u sebi. Domoljubi koji su se okupili pod Debelim brijestom 1941.godine nisu zatvorili oči i pobjegli. Otišli su biti s ljudima koji su trpili neopisive zločine od ustaša. Njih nitko nije tjerao da izlože svoje živote pogibelji, učinili su to jer su imali ideale, imali su viziju boljeg i pravednijeg svijeta. Imali su viziju slobodne za koju je polovica dala svoj život. To je bit antifašizma koji danas slavimo, a cijeli život živimo i primjenjujemo u svakodnenom životu, ako želimo biti dobri ljudi. Dozvolite mi još jednom iskažem vječnu zahvalnost svim pripadnicima Narodno oslobodilačkog pokreta i borbe za slobodnu i neovisnu Hrvatsku-bez fašista, bez okupatora, bez ekstremista, a posebna zahvalanost ide pripadnicima prvog partizanskog odreda, sisačkog partizanskog odreda“, rekla je u svom govoru gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček.

„Točno prije 79 godine ovdje se okupila skupina heroja antifašista i formirala prvi partizanski odred. Bilo je to u vrijeme kada je nacifašizam u Europi bio u naponu snage, kada je nemilosrdo uništavao i gazio sve pred sobom, kada je sloboda cijelog kontinenta visila o koncu i kada su mnogi mislili da ona nepovratno pripada prošlosti. Našli su se tada ljudi koji su imali hrabrost, snagu i viziju i rekli-ne!“, rekao je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista te izaslanik Predsjednika RH, u svojem obraćanju.

U Brezovicu su stigli i bivši predsjednici Ivo Josipović i Stjepan Mesić te brojni izaslanici i političari, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora saborska zastupnica Željka Josić. Prvi sisački partizanski odred od 77 boraca osnovali su pripadnici Komunističke partije u Sisku, na dan kada je nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez. Od prvih dana sisački je odred izvodio diverzije, osobito na željeznici. Predvodili su ga zapovjednik Vlado Janjić-Capo i komesar Marijan Cvetković, a njegov pripadnik bio je i pokojni general Hrvatske vojske Janko Bobetko.

Galeriju fotografija s ovogodišnjeg obilježavanja možete pogledati na poveznici.

najčitanije