povezane vijesti
Šuma Brezovica je, kao i svake godine na Dan antifašističke borbe, okupila izaslanike državnog vrha, predstavnike lokalne vlasti i brojne posjetitelje na obilježavanju obljetnice osnutka prvog sisačkog partizanskog odreda. Dan antifašističke borbe tradicionalno se obilježava u šumi Brezovica u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije. Ove su godine nisu polagali vijenci, već su organizatori apelirali na sudionike da na spomenik polože koje su im uručili, a da novac uplate za obnovu spomenika.
Svečanost je počela intoniranjem hrvatske i europske himne te minutom šutnje za poginule.
“Da nije bilo antifašističke borbe mi ne bismo imali što braniti, a u Domovinskom ratu branili smo i obranili Republiku Hrvatsku. U Brezovici kod Siska prije 78 godina formiran je Prvi partizanski odred koji je rasplamsao plamen ustanka. Ne smijemo zatvarati oči pred onim što se događa oko nas “, poručio je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, u svojem obraćanju na počeku svečanosti.
U Brezovicu su stigli bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, kao i Zoran Milanović, koji je u ponedjeljak objavio da će biti kandidat SDP-a na predstojećim predsjedničkim izborima.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nisu stigli u Brezovicu na svečano obilježavanje Dana antifašističke borbe.
„Danas državni praznik Dan antifašističke borbe, kao što vidite slavimo u krnjem sastavu. I to nije nimalo slučajno jer je stav države i njezinih dužnosnika prema antifašizmu postao također krnji. Antifašizmom se neki ogrnu kada je to oportuno. Kada antifašistička Europa gleda i osuđuje, a kada se nađu među svojima, onda si dopuste da službeni stav države koji je upisan u Ustavu zamijene za profašističko promoviranje ustaških zločinaca kojima tepaju da su hrvatska vojska i da su tobože ostvarili neke povijesne težnje hrvatskog naroda. Niti su bili hrvatska, niti vojska, niti su išta ostvarili nego vladavinu terora i zločina i to u tuđe ime – u ime tadašnje nacističke Njemačke i fašističke Italije. Ovo je šesti puta da pod Debelim brijestom govorim kao gradonačelnica grada heroja Siska koji je dao svoje najbolje sinove i kćeri i u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu. Čini mi se da iz godine u godinu imam sve veću potrebu ponavljati i utvrđivati neosporne činjenice i istinu jer je istina na sve većem udaru onih koji ne mogu prežaliti zločinačku tvorevinu NDH i prežaliti vrijeme kada su neki pripadnici hrvatskog naroda bacili najcrnju ljagu na svoj narod. Da nije bilo 77 hrabrih mladića i djevojaka koji su 22.lipnja otišli u nepoznato, i da nije bilo 230 tisuća drugova i drugarica koji su ih slijedili sa zvijezdom petokrakom na čelu, ljaga na hrvatskom narodu bi bila neizbrisiva i neosporiva. Živjeti u vremenu kada postoje ljudi koji se silom trude da tu ljagu ponovno nametnu svim Hrvatima posebno je teška i posebno žalosna. Teško je, jer postoje snažne sile u društvu koje su organizirane i financirane od države s jednim jedinim zadatkom – da šire laži i falsificiraju povijesnu istinu, a žalosno zato jer svaki pokušaj da se Hrvatska smjesti u zločinačko i genocidno društvo čini žrtvu partizana besmisleno. Od 77 Siščana koji su se skupili oko Vlade Janića Cape 22.lipnja 1941., polovina nije kraj rata dočekala živa. Ugradili su svoje živote u temelje Republike Hrvatske. Preambula našeg Ustava je njihov ulog u gradnju naše domovine i svojevrsni spomen njihove žrtve. Na njihovim mrtvim tijelima i na žrtvi hrvatskih branitelja izgradili smo državu u koju su oni vjerovali. I grdno smo podbacili.
Sram je je danas biti ovdje, jer njihov san nismo ostvarili. Podbacili smo kao nasljednici njihove ideje da grade bolje društvo i bolji svijet. Mi, kako stvari stoje, gradimo društvo i državu u kojoj mnogi ne žele ili ne mogu živjeti jer nemaju osnovna ljudska prava. Pravo na posao, pravo na dostojanstven život od vlastitih primanja ili pak pravo da budu drugačiji od drugih. Prava se zatiru, a Hrvatska se iseljava. Mi gradimo državu u kojoj ministri ne znaju nabrojiti kolika bogatstva imaju, a tisuće i tisuće Hrvata preživljava na minimalcu u Irskoj ili Njemačkoj ili bilo gdje drugdje, osim u Hrvatskoj. Podbacili smo i osramotili se pred svima koji su svoje živote dali da bi mi imali priliku raditi i stvoriti sretnu i uspješnu državu. Umjesto da smo dali sve od sebe, kao i oni, mi smo dali najgore od sebe. Oni su uspjeli jer su mislili na druge, a mi ne uspijevamo jer mislimo isključivo na sebe, a nimalo na druge. Mi, koji smo se ovdje danas našli, koliko god malobrojni, odnosno u krnjem sastavu, još uvijek gajimo nadu. Dijelimo iste ideale i snove s partizanima koji su u šumu ušli samo s vjerom. Vjerovali su da je drugačiji svijet moguć, da nema te sile koju zajedno ljudi ne mogu nadvladati. Oni su vjerovali, a mi nemamo pravo ne vjerovati, nemamo pravo predati se. Današnji praznik nije samo Dan antifašističke borbe. On sve više i više postaje dan kada slavimo vjeru da je bolje sutra moguće, da se borba isplati i da je pobjeda moguća, da treba imati ideale i ne olako odustajati od njih. Koliko god neprijatelj bio nadmoća, toliko više treba ustrajati na dobru, na istini i na pravdi. Trebamo se svi okupiti oko onih snaga u društvu koji će odlučno reći „ne“ širiteljima mržnje, onima koji bi spaljivali knjige, donosili rasne zakone, osuđivali i eliminirali sve one koji su drugačiji od njih, žene tretirali kao građane drugog reda i određivali što moraju raditi sa svojim tijelom. Tako fašizam počinje. A znamo kako završava. Završava tako da svi slobodoljubivi, pravedni i dobronamjerni ljudi kažu: „Ne. Ne može u moje ime, pa makar i po cijenu mog života!“, rekla je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček u svojem obraćanju.
Izaslanik Vlade Republike Hrvatske i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je kako odaje počast svima koji su se digli protiv zla, kako je Hrvatska svoj stav prema antifašizmu iskazala u izvorišnim osnovama Ustava, kako osuđuje one koji danas zazivaju neko drugo vrijeme, kako se u demokratskoj Hrvatskoj može djelovati samo istinom, a ta je da je antifašizam u korijenima Hrvatske kojeg treba njegovati kao i doprinos hrvatskih branitelja u obrani domovine.
Prvi sisački partizanski odred od 77 boraca osnovali su pripadnici Komunističke partije u Sisku, na dan kada je nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez. Od prvih dana sisački je odred izvodio diverzije, osobito na željeznici. Predvodili su ga zapovjednik Vlado Janjić-Capo i komesar Marijan Cvetković, a njegov pripadnik bio je i pokojni general Hrvatske vojske Janko Bobetko.
