povezane vijesti
Građanska inicijativa Siščani ne žele biti smetlišćani najavila je mirni prosvjed protiv dovoženja i obrade usitnjavanjem 150 000t otpadne troske iz Biljana Donjih.
Prosvjed će se održati sutra, u subotu 13.rujna, s početkom u 10 i 30.
Prosvjedom se traži izmiještanje industrije otpada iz blizine centra grada. Okupljanje je planirano pred portom Kemokopa gdje će se održati uvodni govor, a potom kreće povorka ulicama Nikole Tesle i dalje Fistrovićevom do Ciglanske grabe.
Sudionici prosvjeda potom će napraviti krug stazom uz grabu pored Kemokopovih hala do Ribarske kuće kod koje će se odvijati program.
U svom priopćenju Građanska inicijativa iznijela je uzrok i povod prosvjeda.
„Već niz godina u Sisku, nadomak centra grada, i u zoni okuženoj stambenim naseljima, djeluje tvrtka Kemokop d.o.o. iz dugog Sela koja je nakon stečaja tvrtke Herbos d.o.o. kupila taj bivši tvornički prostor nastao 40-ih godina prošlog stoljeća, koji je i danas u teško ruiniranom stanju i ruglo grada. Tvrtka Kemokop d.o.o. se u Sisku bavi oporabom neopasnog otpada, a prostor iznajmljuje i dvama tvrtkama, također iz branše oporabe otpada, koje se bave oporabom opasnog otpada (kemijskog i medicinskog). Budući da se prostor njihovog djelovanja nalazi na neprikladnoj lokaciji, građani koji žive u neposrednoj blizini svakodnevno su izloženi raznim vrstama neugodnih mirisa koji se šire iz tog prostora. Sisak je po statistikama HZJZ-a vodeći po učestalosti različitih respiratornih oboljenja, pri vrhu po učestalosti malignih oboljenja, a neslavni vrh po broju oboljelih od leukemije. Svjesni velike opterećenosti grada i od ranije, Siščani su burno reagirali na vijest o najavljenom dovozu i mehaničkoj obradi R5 postupkom (usitnjavanjem i prosijavanjem) 150 000t otpadne troske s tzv. Crnog brda iz Biljana Donjih. S obzirom da je ta troska, po podacima dostupnim iz medija i javno dostupne dokumentacije prošla krivudavi put od „industrijskog otpada“, preko smeća kojeg nitko nije htio kupiti na javnoj dražbi do „opasnog otpada“ po presudi suda EK, pa na posljetku, odlukom države, postaje sirovina za daljnju primjenu u građevinarstvu (asfalt) i „neopasni otpad“, a tri ugledne institucije: Eurofins Institut Jager Tubingen, ANT Zagreb i Nastavni zavod Andrija Štampar su svojim ranijim analizama uzoraka dokazali postojanje prekoračenih granica mnogih kancerogenih i otrovnih sastojaka u trosci uz radioaktivnost uzoraka iznad granice dozvoljenoga; Siščani su prilično burno reagirali na društvenim mrežama na vijest da će se i taj neslavni otpad, za kojega su iz medija doznali i da je prouzročio brojna oboljenja kod ljudi na lokaciji gdje je ranije bio pohranjen, u Biljanima Donjim i okolici, obrađivati mehanički u blizini njihovih domova.
Predstavnici inicijative su bili u posjeti tvrtci Kemokop d.o.o. i na sastanku s predstavnicama tvrtke doznali da će se obrada vršiti na otvorenom, uz zaštitu od prašenja polijevanjem vodenom maglicom pitke vode iz vodovoda, te da će sva otpadna voda nastala u procesu otjecati u gradsku kanalizaciju i na komunalni pročistač otpadnih voda.
U inicijativi propitujemo sve vezano uz ovu trosku; od krivudavog puta tumačenja štetnosti ili ne štetnosti, pitamo se gdje je završio nalaz Geološkog instituta na osnovu kojega je sud Europske komisije donio svoju konačnu presudu i kaznio RH s 1,5 milijuna eura plus 6500 eura dnevno dok se troska ne izmjesti sa sadašnje lokacije; propitujemo način obrade na otvorenom s obzirom na blizinu stambenih naselja i smatramo da bi se troska sa takvim toksičnim primjesama, kakve su potvrdile gore navedene ustanove, trebala obrađivati u zatvorenoj hali pod tlakom uz separatore prašine i filtere, a otpadna voda posebno još pročišćavati prije puštanja u rijeke. Tijekom natječaja, kojeg je proveo Fond za zaštitu okoliša, mnogi zainteresirani subjekti predlagali su obradu otpada na licu mjesta, temeljem “načela blizine” – po kojem se obrada otpada mora obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada ili njegova odlaganja, no Fond za zaštitu okoliša to je odbijao navodeći kako “ovaj projekt ne predviđa obradu otpada na licu mjesta”. Pitamo se zašto?
Je li tome razlog kazna koju država svakodnevno mora plaćati, zbog svoje tromosti i inata, za taj otpad dok je on na lokaciji u Biljanama Donjim, ne znamo. No prebacivanje problema u Sisak i time „kažnjavanje“ Siščanki i Siščana za nesposobnost države nije rješenje problema. Republika Hrvatska ovime rješava svoj europski problem pretvarajući ga u lokalni problem 330 km daleko od mjesta gdje je nastao, zanemarujući pri tome interes Siščanki i Siščana koji također imaju pravo na čist zrak, čiste rijeke i zdravlje (Ustav RH). A sve je to ugroženo dovozom troske u Sisak. Kemokop d.o.o. nema napravljenu posebnu studiju utjecaja na okoliš za zbrinjavanje ove troske koja ima specifične sastojke i nije tek obična troska (ma koliko institucije nastojale zamagliti činjenice), Kemokop nema ni pročistač voda tako da sve što će polijevanje vodom tijekom procesa obrade i kiše ispirati tijekom obrade i odlaganja, ide u gradsku komunalnu kanalizaciju. Kemokop nema niti ikakve mjerne uređaje koji će mjeriti čestice koje s prašinom dospiju u zrak i tek najavljuju nabavku koja će potrajati taman dok se troska već obradi. A troska je već stigla, i dio je već „probno obrađen“.
Smatramo kako otpad, za kojeg je Europska unija procijenila da je opasan u Biljanima Donjim, nikako ne može prestati biti opasan pukim činom njegova prevoženja u Sisak te pogotovo obradom na otvorenom u krugu Kemokopa i uz gusto naseljene dijelove grada.
Propitujemo i neuređenost prostornih planova koji su zastarjeli, u kojima se spominju danas nepostojeće tvornice i njihove dozvole da na svojim lokacijama mogu raditi sa opasnim otpadom iz svojih proizvodnih procesa. Mada tvornice danas više ne postoje njihove „oznake za opasni otpad“ i danas nepromijenjeno stoje u planovima i dozvoljavaju sasvim nekim drugim firmama da rade na tim lokacijama u otpadnim djelatnostima sa sasvim drugačijim vrstama otpada.
Zato organiziramo prosvjed!
Očekujemo reakciju države, Županije, Grada i Europske unije kako bi se troska tretirala onako kako bi i trebala, kao opasni otpad, i sukladno tome ga adekvatno zbrinula, a ne sanaciju provela prebacivanjem Crnog brda s jedne lokacije na drugu. Opasni otpad ne smije i ne može u Sisak, pa tako ni „Crno brdo“.
Također tražimo od Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije potpunu promjenu politike prema tvrtkama koje se bave obradom i preradom otpada, a koje zadnjih godina masovno dolaze u Sisak. Takve djelatnosti treba izbaciti iz svih odluka temeljem kojih poduzetnici mogu dobiti poticaje, subvencije ili oslobađanje od plaćanja određenih javnih davanja. Također tražimo od lokalne samouprave da djelatnost obrade otpada proglasi posebnom kategorijom u odlukama o komunalnom doprinosu i komunalnoj naknadi kako bi se visokim naknadama obeshrabrio dolazak budućih takvih tvrtki na područje Grada Siska.
Također smatramo da je krajnje vrijeme pribjeći sustavnim izmjenama prostornih planova na način kako bi se iz zastarjelih prostornih planova, proisteklih iz industrijske prošlosti Siska, eliminirala mogućnost da na mjesto nekadašnje industrije dolaze, linijom manjeg otpora, obrađivači i prerađivači otpada koji zapošljavaju simbolični broj ljudi i stvaraju daleko više štete za Sisak, Siščane i okoliš nego koristi.
Da bi se jednim potezom riješili svi problemi koje stanovnici Tomčevog puta, Zelenog brijega, centra Siska, Meštrovićeve, Trga 22. lipnja i Trga hrv. branitelja imaju sa svakodnevnim neugodnim mirisima koji dolaze iz istog kruga Kemokopa, samo od različitih otpadnih tvrtki koje tamo djeluju, smatramo da bi najpoštenije rješenje prama svima bilo izmiještanje lokacije tamo gdje neće stvarati probleme niti stanovnicima niti tvrtkama.“, stoji u priopćenju Građanske inicijative Siščani ne žele biti smetlišćani.
