povezane vijesti
Na jednom su se mjestu ponovno našli učitelji koje iz školskih dana pamte generacije Siščana.
Dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada, bio je povod da se okupi dvadesetak bivših učitelja i djelatnika Osnovne škole 22. lipnja. Za istim stolom našli su se oni koji su se od škole oprostili tek nedavno, ali i oni koji su u mirovini već desetljećima. Najmlađi među okupljenima imaju šezdesetak, a najstariji su u ranim devedesetima. Među njima su i učitelji koji su predavali još u „staroj školi“ u 3. ulici.
„Nije baš uobičajeno da se umirovljenici ovako nađu. Ponekad se nađu neke kolegice, ali to je u manjim skupinama, a u ovako velikom broju kao sada, nismo se okupili otkako sam ja u mirovini, a ipak neću reći koliko je to godina! Bila sam iznenađena kad je krenula ideja okupljanja umirovljenika, a onda me ponovno iznenadilo i razveselilo kad smo se nakon toliko godina napokon i našli. Jako mi je drago što sam sve kolegice i kolege odmah prepoznala, iako se već godinama nismo vidjeli. Svi smo pokazali veselje, radost i sreću što se ponovno vidimo“, ističe Ankica Keč, učiteljica kemije koja je svoj učiteljski put započela u staroj zgradi škole, u Trećoj ulici, a posebno joj je drago kad joj se bivši učenici jave, ispričaju joj o tome kako su i gdje su u životu danas.
„Počinjala sam u staroj školi i djelomično radila u staroj zgradi, pa kroz dvorište prelazila u drugi dio. Imali smo malu i usku zbornicu u kojoj su stariji kolege imali svoja mjesta, a mi mladi smo uglavnom stajali i slušali što nam starije kolege govore, pa smo takoreći, stojeći učili i slušali što nam starije kolege govore. Kasnije, svaka novost koja se uvodila u školu i nastavu zahtijevala je određenu promjenu i navikavanje, ali onaj temelj našeg poziva, bez obzira na novosti koje su dolazile, ostao je isti. U svakoj sam promjeni nastojala jednako naučiti djecu. I to ne samo nastavnom gradivu, koje je bilo moj osnovni poziv, već i nekim životnim navikama i pravilima“, prisjeća se Keč.
Desetljeća su prošla, školske zgrade mijenjale su se, a generacije učenika dolazile i odlazile. No, ostale su uspomene na učionice, kolege i učenike, a ovaj je susret bio prilika da ih ponovno podijele i prisjete se vremena koje su zajedno proveli u školi.
