povezane vijesti
Nakon brojnih upita slušatelja o problemima na koje su naišli zbog konzervatora i konzervatorskih smjernica u procesu obnove potresom razrušenih objekata, porazgovarali smo s Ivanom Miletić Čakširan, pročelnicom Konzervatorskog odjela u Sisku.
Razgovor donosimo u cijelosti:
Ivana, kao što pretpostavljam da znate, obnova privatnih i javnih objekata koji su pojedinačno zaštićeni, kao i onih koji se nalaze unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Siska, u većini slučajeva traje jako dugo, ili vlasnici nemaju sredstava za njihovu obnovu prema smjernicama koje dobivaju, tako da objekti dolaze u veoma loše stanje i stanje zapuštenosti – što se osobito pokazalo nakon ovog potresa. Kako to objašnjavate i smatrate li se u jednom segmentu odgovornima?
„Obzirom da smo mi pravna država, postoji zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i tamo piše, nevezano za potres, da je vlasnik dužan obnavljati svoju imovinu, pa tako i građevine koje su kulturna dobra. Prilikom obnove kulturnih dobara, Konzervatorski odjel daje smjernice, upute i uvjete samo iz aspekta svog znanja, a u ostalim obnovama, vezanima za konstruktivno stanje i za postupke izdavanja dozvola, tu sudjeluju i druga javna tijela, pa samim time prilikom obnove Konzervatorski odjel nije jedini uključen. Sad nakon potresa, Ministarstvo kulture i medija razrađuje postupak i modele obnove stradale baštine, kako na području Siska, tako i na drugim stradalim područjima, koji će uključivati cjelovite obnove u smislu ojačanja konstrukcije, primjene svih protupotresnih mjera, kako bi prilikom eventualnog sljedećeg stradanja i trešnje, spriječili daljnje urušavanje. Osnova na temelju koje se odlučuje uklanja li se neka građevina, bila ona kulturno dobro ili ne, je zapravo elaborat o postojećem stanju građevinske konstrukcije, što je propisano prema zakonu o gradnji i obnovi. Dakle, odluka o samom uklanjaju se mora temeljiti na nekoj stručnoj procjeni, i do sada na području Sisačko-moslavačke županije takav zahtjev za uklanjanje kulturnog dobra na temelju izrađenog elaborata ocjene postojećeg stanja, nismo zaprimili, odnosno imali smo ih nekoliko kojima smo odgovorili u smislu modela koji su primijenjeni za pojedinačni upit za kulturne povijesne građevine unutar cjeline ili pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.“
Upravo ti modeli nas zanimaju – dakle modeli obnove. Primjerice, izrađen je elaborat koji kaže da je neku građevinu najbolje rušiti, da je, prema pravilima statike i struke, nema smisla obnavljati, i onda se osoba javi Vama i dobije stroge konzervatorske smjernice, koje, čini se, sputavaju arhitektonsku obnovu grada i otežavaju sanaciju ili rušenje oštećenih građevina?
„Vaše pitanje bi trebalo biti konkretno za konkretnu građevinu jer, kažem vam kao i u odgovoru na prvo pitanje, odgovorila bih vam konkretno kad bih znala o kojoj se konkretno građevini radi. No, treba naglasiti da Konzervatorski odjel u Sisku do sad nije dao ni jednu zabranu uklanjanja na temelju elaborata ocjene stanja, a gdje piše da je građevina za uklanjanje. Što se tiče strogih modela obnove, oni ne postoje, modeli obnove će se primjenjivati za svaku građevinu pojedinačno, ovisno o samoj procjeni statičara i struke u kojem je stanju građevina, kao i o ekonomičnosti i nužnosti obnove i cjelovitih konstruktivnih zahvata. Dakle, konzervatorska strogost je trenutno izmišljena formulacija koja ne odgovara stvarnom stanju na terenu, jer dok se mi bavimo nekim pojedinačnim slučajem koji je možda nezadovoljan pa je postavio takvo pitanje, rješavamo puno drugih primjera u kojima su građani već pokrenuli izradu elaborata ocjene postojećeg stanja, gdje smo došli do nekih zajedničkih načina sanacije i razgradnje kulturnih dobara i načina rekonstrukcije, odnosno faksimilne obnove.“
Znači do sad niste nikome dali negativan odgovor – da se neka građevina, koja prema elaboratu treba biti srušena, ne može rušiti. No, i sami ste rekli da se pri obnovi primjenjuju različiti modeli obnove, i često se naglašava da je model razgradnje kulturnih dobara na arhitektonske elemente iznimno kompliciran i skup, a građani nemaju ni vremena ni financijskih sredstava.
“Model razgradnje arhitektonskih elemenata je hitna mjera donesena od strane Ministarstva kulture nakon potresa, i radi se o nestabilnim dijelovima građevina koji se zbog očuvanja za buduću obnovu moraju pohraniti. To se odnosi na recimo vrijedne obrtničke elemente metalnih ograda koje se nalaze na pročeljima. Takve kovačke elemente ćete teško više naći i onda je jeftinije i unosnije i za vlasnika i za nas, da se takav neki element razgradi i pohrani i naravno obnovi ako je obnovljiv. Upravo zato je donesena ta odluka, ne bi li se ti vrijedni arhitektonski elementi pri razgradnji uklonili i pohranili kako bi se koristili za bržu, bolju i stručniju obnovu kasnije.”
Čini mi se da je to “jeftinije” od dvije skupe opcije. A postoji li mogućnost da se u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti ide na to da se dio grada ili određeni objekti koji su bili pod zaštitom, jednostavno iz nje izuzmu, da nisu više unutar zaštićene cjeline?
“Kulturno dobro pojedinačno ili unutar kulturno povijesne cjeline je zakonom zaštićeno kulturno dobro. Da li će se ono obnavljati u istom obliku ili raditi faksimil ili cjelovito obnavljati, to će se procijeniti prema elaboratu. Neke građevine unutar kulturno povijesne cjeline nisu ni prije potresa imale neku značajnu vrijednost, pa samim time će se na njihovim mjestima moći raditi nove građevine koje će naprosto moći oplemeniti grad Sisak na novi način i riješiti neke nesklade u oblikovanju koji su bili prije potresa. Dakle, nije isključena novogradnja na mjestima gdje je to zbog niže valorizacije građevine moguće, kako bi grad imao nove vizure koje bi omogućile gradu novu sliku, uz obnovu kulturne baštine koja mora pratiti vizure grada i koje čine posebnost Siska. Nadam se da tako misli i većina građana – da je Sisak vrijedan upravo zato jer su ga stvarale sisačke obitelji i da su te vizure iznimno bitne da se naš vizualni identitet grada očuva.“
Vjerujem da su vizure grada ljudima bitne, no uvjerena sam da im je krov nad glavom, što prije i uz što manji trošak, puno bitniji, pa Vas onda na tom tragu za kraj pitam – koja je Vaša poruka građanskoj inicijativi koja se osniva na temu svega o čemu smo sad pričale?
„Pa evo nemam nažalost informaciju o kojoj se građanskoj inicijativi radi i tko ju je potaknuo i iz kojeg razloga, ali kao što sam rekla, volim znati konkretno o kojoj se građevini radi i gdje je nastao problem, pa ćemo ga konkretno i rješavati, a načelne inicijative koje su nastale iz neznanja i nedovoljno informacija, molim da se informiraju na pravim mjestima, gdje mogu dobiti točnu i zakonski ispravnu informaciju, kako bismo možda te nesuglasice ili nedoumice mogli na vrijeme riješiti,“ rekla je Miletić Čakširan.
Redakcija Radio Siska će i dalje pratiti ovu priču, uz poziv da u četvrtak, 16.2. od 18h, budete uz facebook Gradske galerije Striegl i poslušate prvi u seriji javnih razgovora ’Nakon potresa: iskustva, saznanja i perspektive’’, pod nazivom “Konzervatorske i arhitektonske prakse te mogući modeli obnove”. Razgovor će se prenositi i facebook stranici Radio Siska.
