Promocija knjige „Panova katedrala“ Petre Sigur

Petra Sigur Pozivnica1

U Sisku je u studenom prošle godine u izdanju Matice hrvatske Sisak tiskana knjiga „Panova katedrala“ autorice Petre Sigur. „Panova katedrala“, druga je prozna knjiga autorice, sagrađena od  pet priča: „Zašto se penjati na planinu“, „Migranti“, „Pet sati“, “Svatko se spašava kako zna“ i „Crvena“. Radi se o opsežnijim pričama u čijem je fokusu planinarenje i/ili potraga za smislom ili kako će kazati autorica, planinarenje je „isijavanje samotne uzvišenosti.“

 

Detaljno su opisana, u ovim pričama gorja i planine Gorskog kotara, Velebita, Dinare, kao i planinarske staze, proplanci i livade. Značajan broj stranica posvećen je „filozofiji“ uspinjanja i postizanja cilja, u kojem  – „prijelaz dugačke, stjenovite, šiljaste staze u svrhu izvrgnuća duha ekstatičkim svojstvima mučenja tijela. Muka postaje cilj, tijelo postaje sredstvo oslobođenja. Na vrhu izbija plač, krajnja ganutost predanosti bića. Plač sreće.“

 

Ova je knjiga svojevrsni „Camino“, hodočašće, jer mnogi likovi koje na put uspinjanja/planinarenja „dovodi“ autorica, njihovi razgovori i ponašanje služe autorici za podcrtavanje kritičkog stava o stvarnosti. Kroz priče se autorica referira o mnogim odnosima u društvu braku, žensko-muškim odnosima, politici, potrošačkom društvu, pomodarstvu i drugome. Svijet nije samo ekološki zagađen već su i društveni odnosi zatrovani i planinarenje nudi pročišćenje. U planini je život ozbiljan. „Ovdje se s prirodom ne igra. Vrijeme se promijeni iz povoljnog u zlovoljno kroz tili čas i lako se dogodi, čak i ako ne guraš u samoću, da izgineš. A do života se teško dolazi. Preobražava ženska tijela u trudnoći i porodu, iznuruje ljude do krajnjih granica kako bi se nahranili, ugrijali, izliječili i opstali. Na pustarama guta sve dodijeljeno vrijeme dana za puku egzistenciju, i ma koliko radili, svaka će godina donositi okrutne hirove – neka će vrsta voća, povrća ili žitarica podbaciti, stoka će proživljavati promjene i krize svojih krvavih posuda, izlijevat će se voda, gorjeti zemlja, i tako ukrug – mučni kotač tjelesnog života.“

 

Panova katedrala je za autoricu jedno, ili jedino utočište ljepšega svijeta, u koji, nažalost, već prodiru različita onečišćenja iz svakodnevice, a o čemu Sigur piše oštro i bez zadrške ne štedeći nikoga i ništa.

 

Filigranskih opisa, sočnih dijaloga ne nedostaje ovom tekstu ali svi oni služe odličnom, ali zahtjevnom stilu, koji dugom i složenom rečenicom vuče čitatelja na sam vrh planine. Kad krenete na taj put ponekad valja požuriti, ponekad posustati, a ponekad će vas autorica počastiti  predahom na proplanku, onako za okrijepu i „zato treba jesti (m.o. čitati) zahvalno, u tišini, u podnožju malog trona nevidljivog Boga kojemu prinosimo svoje stiješnjene duše na provjetravanje, širenje, prišivanje kratkotrajnih krila“.

 

Petra Sigur rođena je u Sisku 1977. godine gdje je odrasla i živi s obitelji. Diplomirala je komparativnu književnost, filozofiju i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnu kritiku, priče i poeziju objavljivala je u prestižnim književnim časopisima. Godine 2018. tiskana joj je prva knjiga, zbirka priča “Pozadinsko zračenje”. Organizatorica i suradnica je mnogih književnih susreta i manifestacija, članica uredništva „Riječi“, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Zaposlena je u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac na poslovima knjižnične katalogizacije i voditelja odjela književne kritike i eseja te je članica Matice hrvatske Sisak.

S ovom ćete knjigom kroz njezine prohodne rečenice, pažljivo kao da se uspinjete na opasnu planinu, sigurno stići do kraja gdje vas čeka  „kristalna svjetlost“.

 

Promocija knjige održat će se u četvrtak, 31. ožujka s početkom u 18:30 u knjižnici u Rimskoj ulici.

 

najčitanije