povezane vijesti
U sklopu Tjedna arhiva, koji je ove godine posvećen 100. godišnjici završetka Prvog svjetskog rata, u sisačkom Državnom arhivu predstavljena je knjiga jedinstvenog ratnog zapisa pod nazivom “Ivan Brodarec – Krčmar: Memoari 1914. – 1921.”
Ta je priča napominje Nela Kušanić ravnateljica Državnog arhiva u Sisku, nakon dugog boravka u arhivu, zbog svoje gotovo filmske priče zaslužila ugledati svjetlo dana i postati dostupna čitateljima. „U Državnom arhivu u Sisku čuvamo jedan mali izuzetno vrijedan osobni arhivski fond koji je doista zaslužio da ugleda svjetlost dana. Riječ je o fondu koji sadrži i jedan ratni dnevnik kojeg je vodio vojnik rođen na sisačkom području. Vojnik koji je mobiliziran u srpnju 1914. godine upravo u tu 27. pješačku pukovniju, koji je prošao izuzeno težak, nama danas zanimljiv ratni put, koji je završio njegovim zarobljeništvom u Rusiji i njegovim bijegom iz tog zarobljeništva. Priča više nego interesantna, ravna filmskom scenariju, i upravo iz tog razloga Državni arhiv u Sisku je taj dnevnik odlučio ove godine objaviti.“, rekla je Kušanić.
Ovo je izuzetno vrijedan povijesni izvor za istraživanje povijesti Prvog svjetskog rata jer takvih zapisa poput dnevnika ima vrlo malo, istaknuo je povjesničar Vlatko Čakširan. „Na izuzetno zanimljiv, emotivan, pa i dramatični način, Brodarec – Krčmar je opisao vrijeme od svog mobiliziranja 1914. godine preko borbenih djelovanja pukovnije u Srbiji i Rusiji, svog zarobljavanja i bijega iz logora u Rusiji 1921. godine, te tisuću kilometara pješačenja preko područja Indije i Srednje Azije na povratku u Sisak.“, istaknuo je Čakširan.
Obrađujući izvoran tekst, rukopis pisan mješavinom štokavskog i kajkavskog dijalekta, prepun iskrivljenih ungarizama, germanizama i rusizma, dogovoreno je kaže prof. Božica Vuić s Učiteljskog fakulteta u Petrinji, prevoditeljica dnevnika, da se on prevede na standardnji književni jezik. „Tekst me kupio već prvim odlomkom. Rečenicom koja u originalu zcuči ovako :“Kad sam pročitao proglas odmah sam bio izgublen, i kao da više ne spadam svojoj kući i obitelji. I kao da me se više ništa ne tiče sve što se radi kod kuće, nego me samo ubijala misao kako ću patiti i da li ću preživiti taj prokleti rat. Jer zašto i pošto idem ratovati? Jer smo znali da nas ništa dobra ne čeka od Vlade ako će i dalje obastajati Austro-ugarska.“ Baš iz ove rečenice „Samo me ubijala misao kako ću patiti i da li ću proživjeti taj prokleti rat.“. E upravo je to ono iskonsko, ljudsko, duboko intimno pitanje „Hoću li patiti?“, u kojem prepoznajemo strah ono što me oduševilo na nasmom početku.“, rekla je Vujić dodajući da je Brodarec – Krčmar kao obični seljak zapise pisao kako su mu navirale misli, “in continuo”, bez interpunkcije, što je dodatno otežavalo prijevod. Pa je prevodeći, kaže Vuić, nastojala sačuvati sva njegova obilježja.
Za brojna geografska imena koja se navode u ovim memoarima bio je zadužen prof. zemljopisa Domagoj Sremić, koji je nastojao često napisan iskrivljena imena i pojmove smjestiti u današnjadržavna i geografska područja.
Kako je najavljeno, zapisi Brodareca – Krčmara uskoro će biti digitalizirani i dostupni široj javnosti. U sisačkom Gradskom muzeju čuvaju se još dva zapisa-dnevnika Siščana iz sastava 27. pukovnije, koji će se također obraditi, a možda i objaviti na isti način.
