Skoro da i nije prošao dan, a da nisam navratio do meteorološkoga stupa, onoga u parku, s južne strane sisačke katedrale. Ta vremenjača bila je dio nas. Znao sam koliko je zimi bilo hladno, ali sam, ipak, gazio snijeg do koljena da se uvjerim koliko je minusa. Ta posjeta betonskoj četvrtastoj kućici, bio je ritual. Ponekad su vandali (uvijek ih je bilo), iz obijesti ili slučajno, razbili staklo (ono s tri veće rupe na vrhu), ali su komunalci novo staklo brzo postavili.
Eto, i taj dio Siska, dio nas, netko je srušio, odnio, bešćutno raskomadao i nikada nije vratio na staro mjesto. Mlađi i ne znaju da je baš tu, u srcu Siska, bio meteorološki stup, kojega smo uvijek obilazili, na čijem termometru smo gledali koliko je vruće, ili hladno, nije to ni bilo bitno, važno je da smo zastali kraj stupa i pogledali u one mjedene spravice ispod često zaprljanog stakla.
Meteorološki stup postavljen je točno prije 80 godina – 1936. godine. Kada su radnici, 1999. godine, iskapali južne siscijine zidine, maknuli su taj stup, valjda im je smetao. Raspitivao sam se; nitko ne zna gdje je spremljen stup i instrumenti koji su bili u njemu.
Možda se netko sjeti pa ove godine, u okrugloj godišnjici njegovog postavljanja, izgradi novu vremenjaču. Ne bi to bio veliki trošak. Samo treba malo dobre volje.
Vladimir Pajtlar
