Iako sam odrastao blizu Boka, godinama nisam bio u tome selu. Činilo mi se da je ono na kraju svijeta, da put koji vodi u meandar Save nikada nije prohodan. Ni u jesen, kada kiše natope posavsku zemlju, ni zimi kada zamete mećava i snijeg, pa ni u ljeto kada s ostaci kaljuže miješaju s neugodnom prašinom.
Stariji ljudi su pričali, a mnogi i odlazili, na izvor jodne vode, koju je još 1928. godine tražeći naftu i plin, pronašao sisački industrijalac Petar Teslić.
Imao je nos za posao. Dao je vodu na analizu, čuveni profesor Fran Bubanović analizom je utvrdio da je bočka voda (pre)puna joda, da je jako topla, da može (iz)liječiti niz bolesti. Teslić se bacio na posao, izgradio barake s kadama gdje su se bolesnici kupali, bila je tu i kuća domara, mještanina obližnjega Boka.
Odlaskom Teslića, nitko nije vodio brigu o jodnoj vodi. Oni koji su čuvali stoku, na plinu su pekli jaja i kuhali kavu, mnogi su se kupali u malom jezercu oko cijevi iz koje curi topla voda iz zemljine utrobe.
Pričalo se da su mnogi ljudi dolazili na štakama, a odlazili svojim nogama. Dolazili su ljudi iz Hrvatske, Bosne, iz nekih susjednih zemalja.
Onda su došla neka druga vremena. U svim planovima socijalističke vlasti bilo je uređenje bočkog izvorišta. A nova, demokratska Hrvatska, ni ne zna da postoji jodna voda, ili se pravi da ne zna.
Javili su se izravni Teslićevi nasljednici (iz Srbije i Njemačke), imaju planove za obnovu izvorišta, za izgradnju nekih objekata. Godinama pokušavaju vratiti ono što je njihovo, što im je djed i pradjed ostavio u amanet. I opet se javlja država, spora, nedosljedna, bezosjećajna. Upućeni kažu da je zemljište, na kojem je bušotina, još uvijek 1/1 Teslićeva, što znači u vlasništvu njegovih nasljednika.
Država se inati ili ne zna što Teslići nude. Ili neki od činovnika nema pojma koje bogatstvo leži u meandru Save. A taj činovnik odlučuje u ime države.
Na kraju, ne mogu prešutjeti činjenicu da se Bok kraj Siska od Domovinskoga rata zove – Bok Palanječki. Zašto, kako, kakve veze ima Palanjek s Bokom. Taj Palanjek je oduvijek bilo manje selo, nalazi se s lijeve obale Save, nema nikakve komunikacije s Bokom.
U povijesti se Bok najprije zvao Rakov Bok (zbog mnogih rakolovaca), potom Bok Sisački (koje ime mu najviše i odgovara). I tu se umiješala država sa svojim nerazumnim, neznalačkim i potpuno promašenim odlukama.
Autor: Vladimir Pajtlar
