povezane vijesti
Travanj nam je ove godine startao neradnim ponedjeljkom, iliti na najbolji mogući način. I u skladu sa zelenim imenom najavio otvorenje sezone manifestacija na otvorenom, zelenih čistki, proljetnog pospremanja poljoprivrednih zemljišta i građevinskih radova. I svega smo toga imali u travnju: subote se provode U srcu grada, petkom Lajkamo Sisak, a bar dva puta tjedno slušamo vatrogasne sirene koje žure na gašenje požara izazvanih – nemarom.
Policijski glasnogovornici već više ne trebaju ni papire s popisom upozorenja i savjeta o tome kojih se sigurnosnih mjera valja pridržavati prilikom pripreme obradivih površina i spaljivanja biljnog otpada. Znaju ih napamet jer ih ponavljaju svake godine u ovo vrijeme, ali uzalud njima glasno govorenje: tijekom prošle godine na području naše županije dogodila su se 224 požara na otvorenim prostorima. A sam početak ovogodišnje sezone spaljivanja korova zabilježio ih je već desetak. Pa ništa nas ne košta da se naivno nadamo kako će upozorenje iz Policijske uprave ovaj put možda imati neku svrhu:
”Ovom prilikom upozoravamo građane da prilikom spaljivanja biljnog otpada na otvorenim prostorima, prvenstveno šumama i poljoprivrednim površinama, posebnu pozornost obrate pri rukovanju vatrom ili lakozapaljivim predmetima koji bi mogli izazvati požare. Takvi se požari zbog nedovoljne pozornosti mogu proširiti na šume, stambene i gospodarske objekte te ugroziti ljudske živote. Osim direktne materijalne štete prouzročene požarom, gašenje iziskuje angažiranje dodatnih ljudskih i materijalno-tehničkih sredstava, stoga je nužno upozoriti na odgovorno ponašanje.”
Ako ni ovo ne pali, možda će upaliti podsjetnik na to da se izazivanje požara iz nehaja kažnjava s 2 do 15 tisuća kuna.
S puno većim ciframa barata se kod otvorenja građevinske sezone koja je u Sisku svečano otvorena polaganjem kamena temeljca za novi bolnički kompleks: prva lopata i ugrađivanje povelje o gradnji u temelje središnjeg paviljona napokon se dogodila. Izvođač radova dobio je rok – početak 2020. godine: ”Ovo je povijesni dan za našu bolnicu. Polaganjem kamena temeljca započinje novo vrijeme Opće bolnice Sisak, naime, nova zgrada središnjeg paviljona sadržavat će oko 8.400 kvadratnih metara novog bolničkog prostora u kojem će biti smješten objedinjeni hitni bolnički prijem i dnevna bolnica, laboratorijski odjel i odjel hemodijalize. Cijeli kompleks bit će povezan sa zgradom nove Interne i zgradom Kirurgije zatvorenim prostorom”, pojasnio je ravnatelj bolnice dr. Tomislav Dujmenović , dodajući kako je središnji paviljon veliki dobitak prvenstveno za hitne pacijente jer objedinjeni hitni prijem, kojeg bolnica trenutno nema, je mjesto na kojem se obavlja i primanje i obrada pacijenta i zbrinjavanje svih hitnih bolesnika na jednom mjestu bez obzira na uputnu dijagnozu i bez dosadašnje potrebe da se bolesnike šalje na više lokacija.
A na velikoj svečanosti otvorenja radova ukazao se i Milan Kujundžić. Ministar zdravstva simbolično se prihvatio lopate jer to na fotkama uvijek dobro izgleda, a u govoru je podsjetio da je Hrvatska mala i siromašna pa da zbog toga ovakve građevinske pothvate valjda trebamo doživjeti luksuzom najviše vrste (recimo, u rangu zabavnog aqua parka), a ne nužnom potrebom za kojom županija vapi već godinama: ”U maloj siromašnoj Hrvatskoj ovakva investicija uistinu je nešto vrijedno. A ono što je vrednije od same investicije je poruka da, ako nećemo raditi, graditi i stvarati i ostaviti nešto dobro svojoj djeci, ond aje upitno koliko ima smisla sudjelovati u javnoj djelatnosti. I nadam se, kad za dvije tri godine pacijenti budu obrađivani u novom dijelu bolnice, to neće imati samo komforni smisao nego da će i u smislu kvalitete medicine to biti jedan korak naprijed”, reče ministar i uvjeri narod u junačko viteštvo Vlade koja spašava županijsko zdravstvo.
Nešto prizemljenije zazvučao je župan Ivo Žinić podsjetivši ipak kako je ideja središnjeg paviljona nastala puno prije Kujundžićevog ministrovanja a bome i HDZ-ove vladavine na sisačko-moslavačkom području. Pa se nije ustručavao zahvaliti prethodnicima: ”Projekt središnjeg paviljona krenuo je s idejom još 2010. godine.I evo koliko muke i truda je trebalo od raznih ljudi da danas doživimo početak gradnje. Tako da sada, kao župan, želim zahvaliti svima koji su krenuli s idejom gradnje središnjeg paviljona, od projektanata do političara koji su tada vodili ovaj projekt. I želim puno uspjeha našim graditeljima, da na vrijeme i u roku završe ovaj objekt i da se vidimo na njegovom otvorenju”.
I ako neke izvanredne okolnosti (koje u Hrvata zapravo i nisu tako izvanredne) ne ometu prvotni plan, Žinić će se na svojim predizbornim plakatima za sljedeće lokalne izbore imati čime podičiti.
A nekoliko naših sugrađana za mjesec dana moći će se pohvaliti nagradama koje su zaslužili vlastitim radom i angažmanom, bez politike, bez lobiranja i milijunskih cifri: oni su dobitnici Nagrada grada Siska čija su imena obznanjena na travanjskoj sjednici Gradskog vijeća.
Nagrada Grada Siska za životno djelo, posthumno, bit će dodijeljena slikaru Ivanu Saboliću Stricu i arhitektu Borislavu Bori Stamboliji.
Godišnje nagrade dodijelit će se profesorici Ankici Vujnović – Tonković, pokretačici akcije “Spinraza za sve“ Ani Alapić i Udruzi Kult.com (Dahni Prskalo Peco i Almi Trauber) za održavanje festivala ulične umjetnosti Re:Think Sisak.
Pohvale Grada Siska dodijelit će se Hrvačkom klubu Sisak za izvrsne rezultate u protekloj godini te Udruzi MIKS – Međunarodnoj izložbi i karikatura Sisak, dok će Zahvalnica biti dodijeljena Đuri Tadiću, autoru monografije “Željezara Sisak – tvornica čelika i života”.
Dobitnici će nagrade primiti na svečanoj sjednici Gradskog vijeća koja će se održati na Dan grada, 4. lipnja.
I ovo je jedini dio sjednice kojeg ćemo izdvojiti ovoga puta jer je, zbog izostanka gradonačelnice Kristine Ikić Baniček, sjednica iz novinarske perspektive bila pomalo dosadnjikava budući da su izostali uobičajeni rafali s jedne na drugu stranu vijećnice.
Pa nije bilo ni hrane za novinarsko lešinarenje, što se ne bi moglo reći za jedan inače potpuno benigan i novinarski nimalo atraktivan događaj kao što je – promocija knjige.
Zbog jedne promocije knjige, točnije, slikovnice, u sisačku su knjižnicu iz Zagreba čak potegnuli i neki nacionalni mediji. Ni da se Matoš i Krleža dignu iz mrtvih i dođu promovirati svoje najnovije uratke vjerojatno ne bi izazvali toliko buke prije, za vrijeme i poslije promocije…
Niti jedan članak na sisakportalu u travnju nije izazvao toliko komentara kao ova tema. Već je i sama najava da će se u sisačkoj knjižnici održati promocija prve hrvatske slikovnice o istospolnim obiteljima digla na noge napaćeni puk pa smo, između ostalog, dobili i prijetnju dislajkanja (zamislite!!!) jer – zašto najavu tako sramotnog događaja uopće stavljamo na portal?!
No, na obje je strane pretjerivanje, po običaju, uzelo maha jer ništa Siščanima nije tako drago kao objava rata s čudnovatim povodom. A što je povod banalniji i egzistencijalno marginalniji, to je rat žešći… pa smo s jedne strane imali hvalitelje ‘’Moje dugine obitelji’’ toliko euforične kao da je, u najmanju ruku, riječ o djelu koje je osvojilo Nobelovu nagradu za književnost, a s druge strane one koji su (opet) pokazali da zapravo ne znaju u čemu je razlika između seksualnog i političkog opredjeljenja. A uvjereni su i da ste Srbin ako vam ne smeta homoseksualnost: jedan je komentator na našem portalu zaključio da je ženi koja je izrazila podršku promociji slikovnice majka bila, citiram, ”u miliciji krajine”.
Sve u svemu, Udruga Dugina obitelj dobila je opaku reklamu, a da se pritom nitko nije zapitao čime je priča o dvije mame i dva tate zaslužila toliku buku i što je tu toliko čudno.
Zašto se prije nikada nismo čudili slikovnicama u kojima i baka i kozlići živi i zdravi izađu vuku iz trbuha i zašto se Prijatelji životinja nikad nisu pobunili protiv okrutnog kažnjavanja tog istog vuka kojeg se našopanog kamenjem bacalo u bunar?… i Zavod za javno zdravstvo bi tu imao posla…
Nismo se zgražali ni nad odsijecanjem prstiju i peta Pepeljuginim sestrama samo zato da bi mogle navući cipelicu s dječjeg odjela i udati se za čovjeka kojeg ne poznaju. A nije nam zasmetalo ni to što bi kralj nepoznatog junaka redovito nagrađivao tako da mu za ženu da najljepšu od svoje tri kćeri.
Ipak, možda baš u tim brutalnim detaljima možemo naći razlog zašto nas danas tako traumatizira jedna knjiga za djecu.
No, osim što je od sisačke promocije direktno profitirala sama slikovnica i njeni autori, možda bismo joj ipak mogli pripisati i veće zasluge: jer čak i oni koji, evidentno, nisu bili u stanju probaviti ni osnovnoškolsku lektiru (obzirom na kulturu izražavanja i pravopis), naglo su se zainteresirali za književnost. Pa to je baš lijepo…
