Svibanjska Mjesečnica: Bez političara. Samo uspjesi.

ibb

261020211635244254.jpeg

Rijetko se Mjesečnica može pohvaliti potpunim ignoriranjem ‘vlastodržaca’. Zapravo, dosad uopće nije mogla jer su se uvijek uspjeli ugurati negdje u neku priču o nečemu u čemu ponekad i nisu imali bogznašto raditi, al eto…vole da se o njima priča, makar i loše.

E pa ovaj ću put lijepo zamoliti političke taštine za oprost jer, gospodo, u Mjesečnicu nećete.

Neka to bude mali doprinos obilježavanju Svjetskog dana slobode medija koji nas je i ove godine u svibnju podsjetio na ugrožene medijske slobode, a samim time i ugroženo pravo javnosti na objektivno i potpuno informiranje: ”Ovdje kod nas teško da možemo govoriti o slobodi medija, posebno u malim redakcijama koje su u privatnom vlasništvu. Vlasnik je taj koji plasira informacije, u onoj količini koliko je to novčano pokriveno različitim ugovorima o poslovnoj suradnji i nekako mi se čini da su kod nas novinari samo informatori, rijetko komentatori i istraživači. Osim vlasnika, tu je i politika. Politika u svakom gradu i svakoj županiji je drugačija. A politika reagira baš onako kako to njoj u tom trenutku odgovara i čini mi se da su stvarno rijetki novinari koji se usude baviti temama poput korupcije, nepotizma ili političke trgovine. Ili, ako se bave tim temama, onda je to, nažalost, jednostrano – jer tako odgovara ili vlasniku ili politici”, lijepo je objasnila kolegica Karmen Valenta, predsjednica županijskog ogranka Hrvatskog novinarskog društva, dodajući kako se ova slika županijskog novinarstva može preslikati na cijelu Hrvatsku.

I to je tužno. Otprilike kao i sisačka proslava Praznika rada koja je ove godine u Šumici na koncertu Jinxa okupila nešto sitno i slabo zainteresiranih ljudi pa je sve skupa izgledalo, najblaže rečeno, mlako. Navodno je sutradan u nastavku veselice prvosvibanjski grah ipak bio bolje podgrijan.

No, malo se svibanj u međuvremenu ‘trgnuo’ pa ćemo ga ipak bolje pamtiti po, primjerice, izvedbi rock Moreške u Luci Sisak koju su nam doveli Rolin Humes, a svakako i po otvorenju Zibelskog ljeta i još jednoj Zibelijadi koju nam je priuštila sve veća i veselija kvartovska obitelj – Udruga Zibel.

A uspjeli smo, između ostalog, prvi put u novijoj povijesti grada doživjeti i pretežno sunčan Sisački sajam cvijeća na kojem svake godine zapravo imamo sve manje štandova s cvijećem, ali zato imamo sve maštovitije kreacije sudionika i sve više popratnih sadržaja. Pa će, osim po pretežno blagonaklonim vremenskim prilikama, ovogodišnji Sajam ostati zapamćen i po odličnim umjetničkim instalacijama u cvjetnome ruhu kojima je obilježena 110. obljetnica sisačke kinematografije.

Paralelno sa sajmom cvijeća Sisak je odradio i jubilarni 20. Međunarodni festival dječjih kazališta Maslačak na kojem su klinci glumili za klince. Kroz garderobe Doma kulture u tih je tjedan dana prošetalo osam gostujućih kazališta iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije te dva domaća – Dramski studio Kockica i Baletni i plesni studio Doma kulture koji je s predstavom ‘’Kositreni vojnik’’, ubrzo nakon izvedbe na domaćoj, Maslačkovoj pozornici, otputovao i na Majske igre u Bečej. Na festivalu u Srbiji osvojio je i publiku i ocjenjivački sud: Kositreni vojnik proglašen je najboljom predstavom u kategoriji predstava za djecu, a dobio je i nagradu za najbolju scenografiju.

I recimo da se u ovakvom pobjedničkom, trofejnom, slavnom, ponosnom i uspješnom tonu nastavio cijeli mjesec, jer kad se zbroje sva događanja koja su obilježila svibanj, najbrojnije su upravo vijesti o vrhunskim postignućima Siščana na natjecanjima i predstavljanjima svih vrsta.

U ovom umjetničkom krugu obraz Siska osvjetlali i učenici Glazbene škole Fran Lhotka koji su se s međunarodnog natjecanja iz glazbeno-teorijskih disciplina vratili s ukupno deset prvih nagrada, tri druge i dvije treće. Šestero veličanstvenih: Marijan Židan, Lorna Obućina, Amra Hajdrević, Laura Sučec, Ana Čehaić i Ema Badel pomeli su konkurenciju od oko 280 natjecatelja iz 29 glazbenih škola.

A uz genijalce s kazališnih i glazbenih pozornica i majstori sa sportskih terena krivci su za dobre svibanjske vijesti.

Dakle, bio je ovo vjerojatno najuspješniji sportski mjesec od početka godine, ako ne i od ranije: kuglačice Siscie uspjele su se vratiti u prvu ligu, sisački vaterpolisti su odradili vrhunsko prvenstveno natjecanje i doplivali do bronce u svojoj 1.B ligi, a učenici sisačke Gimnazije osvojili su drugo mjesto na državnom natjecanju srednjih škola u odbojci, što je najbolji sportski uspjeh u povijesti sisačkog srednjoškolskog sporta.

Niz vrhunskih rezultata u redovima mladih sisačkih sportaša nastavili su i rukometaši. Osvojili su broncu na završnici prvenstva Hrvatske za mlađe kadete u koju se ekipa Rukometnog kluba Sisak plasirala među 16 najboljih od ukupno 72 momčadi.

A kolekciji svibanjskih odličja svoj je prilog dao i mladi sisački gimnastičar Borna Matić, član Gimnastičkog kluba ”Sokol” Sisak.  Na Međunarodnom natjecanju juniora u sportskoj gimnastici održanom u Budimpešti osvojio je srebrnu medalju na karikama.

Sportske stranice punili su i plivači Sisak Janafa s deset osvojenih medalja na natjecanju Sv. Kvirin, članovi Športskog karate kluba Sisak Leona Knežević i Adem Kekić s osvojenim prvim odnosno trećim mjestom na Krk Kupu, ali i sisačke mažoretkinje koje su se s državnog prvenstva vratile sa zlatom, srebrom i broncom osvojenima u kadetskim i juniorskim kategorijama.

I kad smo kod titula, prvaka, kruna i odličja, još je jedno natjecanje obilježilo svibanj…ma zapravo, obilježilo bi ga da se održalo prije 15-ak godina.
Ovako se to natjecanje tek dogodilo. I nije ga popratila masa publike niti lajkova nego tek nekoliko rečenica u lokalnim medijima u kojima smo doznali da imamo Miss županije. Onu koja je izabrana za ovogodišnji hrvatski izbor. Ali ne znamo kad će biti održan jer to ne piše na službenom webu Direkcije Izbora. Ne piše ni da je Miss Sisačko-moslavačke županije, Monika Bogdanić, izabrana između ”čak” 7 prijavljenih djevojaka u otužnoj atmosferi Društvenog doma u Popovači.
Na službenoj web stranici Izbora Miss Hrvatske za Miss svijeta zadnja je novost iz mjeseca travnja. A iz aktualne galerije nas gledaju prošlogodišnje kandidatkinje. Jer županijski izbori još traju putem online prijavnica pa valjda kad se skupi bar 5 cura iz pojedine županije, brže-bolje se organiziraju lokalni izbori u vatrogasnom domu ili malo većem restoranu pred žirijem kojim ‘stručno’  predsjedava, primjerice, zamjenik župana (primjer nije izmišljen, tako je bilo kod nas).

Dakle, ipak sam spomenula jednog od Njih, a obećala sam da neću. No, kao što na početku rekoh, uvijek se uvuku negdje u neku priču o nečemu…srećom da će ova priča ostati zaboravljena kao i prošlogodišnja Miss Hrvatske koju više od polovice vas sada neće ići niti proguglati jer vas apsolutno ne zanima.

Ali drago nam je što su se u proteklih mjesec dana sa zanimanjem otvarali i masovno lajkali članci o genijalnim pojedincima, njihovim uspjesima i trofejima i što ćemo sisački svibanj zapamtiti po vrhunskim rezultatima naših umjetnika i sportaša, po tim vrijednim, a ‘stvarnim’ ljudima.
I hvala im za ovu Mjesečnicu.

najčitanije