povezane vijesti
U siječnju smo za novogodišnji poklon od MOL-ovih Mađara dobili gašenje sisačkog rafinerijskog pogona, otvarali gradilište sisačke bolnice i sezonu klizanja u Ledenoj dvorani, češali se od svraba, preznojavali od gripe i još štošta… ali godinu smo ipak počeli uz dobru vijest iz rodilišta koja je Sisku napokon omogućila da se nađe na popisu gradova koji imaju svoju novogodišnju bebu.
Za prvi plač 2018. zaslužna je 3.000 grama teška i pola metra duga Marija Malenica, mala Siščanka rođena 1. siječnja samo dva sata nakon novogodišnjeg odbrojavanja.
Iz kruga bolnice uskoro je stigla još jedna dobra vijest, (doduše, ona koja već ima tradiciju da se već godinama ponavlja s početkom godine), a tiče se otvorenja radova na središnjem paviljonu. No, recimo da se ovoga puta županijska vlast ima za što uhvatiti jer napokon smo doživjeli upoznavanje s izvođačem radova koji je stavio svoj potpis na Ugovor za rekonstrukciju kompleksa Opće bolnice dr. Ivo Pedišić Sisak. A rekonstrukcija podrazumijeva izgradnju objedinjenog hitnog bolničkog prijema i dnevne bolnice:
”Vjerujem da će stotinjak i više radnika koji su zaposleni u Plesoflex Gradnji d.o.o. Požega odraditi svoj posao, i da ćemo za 19 mjeseci ovdje imati jednu prekrasnu građevinu koja će omogućiti kvalitetnu zdravstvenu skrb na pdoručju naše županije”, rekao je prilikom potpisivanja ugovora župan Ivo Žinić i najavio da će radovi u krugu bolnice započeti već u rano proljeće ove godine.
U međuvremenu su u susjedstvu bolnice, radovi na jednom drugom gradilištu pri kraju. Iako još nije potpuno gotova, siječanj 2018. sigurno ćemo pamtiti po otvorenju sezone klizanja u Ledenoj dvorani Zibel. Obzirom na siječanjske temperature, koje su i Sisak svrstale na popis najtoplijih gradova ove zime u Hrvatskoj, teško da bismo se uopće klizali da nije krova nad klizalištem. Siščani, velikom većinom, nemaju ništa protiv krova. Čak se ni gradska oporba ne buni protiv zatvorene dvorane, ali nije joj drago što gradska vlast izbjegava odgovor na pitanje koliko to u konačnici košta:
”Na jasno pitanje koliko će koštati ledena dvorana odgovoreno nam je koliko je glasača glasalo za gradonačelnicu. Valjda se još uvijek vrijednost radova izražava u kunama!? Klub vijećnika oporbe podržava natkrivanje klizališta odnosno unaprjeđivanje kvalitete postojeće sportske infrastrukture, međutim, zanima nas koliko koštaju radovi. Navodno se cijena izgradnje popela na 40 milijuna kuna i još će rasti. Takvo bujanje troškova od početnih 5 milijuna kuna gradski proračun sigurno ne može izdržati”, rekao je HDZ-ov gradski vijećnik Darko Žak na pressici koju je oporba organizirala na temu – Analiza rada prvih šest mjeseci gradonačelnice Kristine Ikić Baniček i Gradskog vijeća.
A prigovorila je oporba i za slabo korištenje mogućnosti koje pružaju Europski fondovi. Sisak se, kaže HSLS-ov vijećnik Darijan Vlahov, ne prijavljuje na sve natječaje pa ni ne ostvaruje projekte na taj način, nego svoje projekte realizira kreditnim zaduženjima. I za to je oporba u vijeću, kaže Vlahov, nudila konstruktivna rješenja, ali su im prijedlozi odbijeni bez argumenata:
”Svi naši prijedlozi su odbijeni. Ali ono što nas žalosti je da prilikom tih odbijanja prijedloga mi nismo dobili ni jedno racionalno obrazloženje ili, da budem precizan, gotovo ga uopće nismo dobili”, kaže Vlahov.
A jedna od rijetkih tema oko koje se sve političke opcije u gradu i županiji slažu, je da Rafinerija Sisak treba nastaviti s proizvodnjom. Nakon što je Uprava Ine objavila da će ugasiti FCC postrojenje u Sisku i otpustiti 40 radnika, jer joj je isplativije pretvoriti sisačku rafineriju u logistički centar, redom su se počele sazivati pressice političkih stranaka na temu potpore rafinercima. I svi se slažu da je hrvatska Vlada ta koja se tu treba umiješati, no dok jedni, a zna se koji, vjeruju da će Vlada ostati vjerodostojna i spriječiti Mađare u gašenju sisačkog pogona, drugi smatraju da je upravo Vlada ta koja u novoj odluci itekako ima svoje prste, obzirom da su u tijeku pregovori oko otkupa dionica.
Naime, neisplativost proizvodnje u sisačkoj rafineriji Uprava Ine pojašnjava time što Rafinerija nafte Sisak nije modernizirana. A nije modernizirana jer MOL nije ispoštovao ugovor o tome da ju modernizira: ”Kao i prethodne vlade, i ova Vlada je spora i ne vraća se na početak odnosno na poštivanje onih ugovornih obveza na koje se MOL obvezao. Mislim da je tu ključ i da će s ovim MOL ustvari uspjeti u svojoj nakani. Bojim se izreći, ali izreći ću…ne radi li se ovdje možda ipak o dogovoru hrvatske Vlade i MOL-a? Kada bi se zatvorila Rafinerija nafte Sisak, Ina bi se za otkup dobila po nižoj cijeni. Međutim, to više ne bi bila ta INA, a mađarske rafinerije bi zadržale tržište Republike Hrvatske i izvozna tržišta koje je pokrivala Rafinerija nafte Sisak”, lijepo je pojasnio šef Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak Predrag Sekulić Pega.
U svakom slučaju, nekad veliki industrijski pogoni u Hrvatskoj malo – pomalo obolijevaju, a gašenje slavnih gospodarskih subjekata poprima epidemijske razmjere – recimo, poput epidemije gripe koja je baš u siječnju počela sa svojom uzlaznom putanjom i najavila ‘uspješnu’ sezonu.
Epidemiolozi ne mogu govoriti o točnom broju oboljelih, jer se većina ipak liječi kod kuće, ali ovosezonsku epidemiju gripe opisuju kao jednu od jačih i upozoravaju da će potrajati do ožujka.
No iako gripa može, ako se zakomplicira, imati i smrtne posljedice, Siščane više muči epidemija svraba. Nakon što je jedna osnovna škola u Sisku javno objavila da je evidentiran svrab kod jednog učenika, društvenim su se mrežama, baš poput svraba, proširile i neslužbene informacije o tome da ga ima po cijelom Sisku. Službene informacije potražili smo u epidemiološkoj službi u županijskom Zavodu za javno zdravstvo kod dr. Sonje Pajtlar:
”Nema razloga za paniku, ali za pojačan oprez svakako, jer ovo je sada već treća godina u kojoj je pojavnost svraba veća nego što je bila prethodnih godina. 2016. godine smo počeli bilježiti veći broj oboljelih od svraba i taj broj, na žalost, ne pada.”
A pojavljuje se u kolektivima: školama, vrtićima, vojarnama, domovima umirovljenika, dječjim domovima… ali, ponavljamo još jednom – od svraba se ne umire, samo se treba dosljedno držati uputa liječnika i jedino će se tako iskorijeniti.
No, to i je najveći problem, jer ponosni Siščani umiru od srama zbog svraba. Pa liječnici napominju – to više nije samo bolest siromašnih i da biste ju iskorijenili, morate se javiti liječniku: ”Svrab još uvijek ima onu konotaciju socijalne bolesti koja, po vjerovanju, napada ljude nižeg socijalnog statusa. Ja to u svojoj ambulanti nisam primijetila. Svrab napada one koji su bili u dodiru sa zaraženom osobom”, kaže dr. Pajtlar. Dakle, nema nikakve veze sa socijalnim statusom i platežnom moći, prema tome – pamet u glavu i bez srama od svraba.
A jučer je gradonačelnicu ‘zasvrbila’ jedna nespretna županova izjava o tome kako zadržati stanovništvo na sisačko-moslavačkom području i na koji način spriječiti iseljavanje: ”U ovim prostorima, u ovoj županiji, ljudima treba platiti da žive”, izjavio je župan, pojašnjavajući kako bi, primjerice, liječnici trebali imati veće plaće u Sisku nego u Zagrebu te kako bi, obzirom na blizinu granice s Bosnom i Hercegovinom, i vojsku i policiju trebalo adekvatno motivirati.
Nakon što smo to objavili na sisakportal.hr, promptno je stigla reakcija predsjednice gradskog SDP-a, koja počinje ovako:
”Poštovani gospodine Žiniću, građani naše Sisačko-moslavačke županije su već dovoljno poniženi i zapostavljeni i bez da ih vi dodatno vrijeđate”, a nastavlja pojašnjenjem kako ona i njeni građani žive u Sisku jer to žele i vole, bez da im itko plati, da je sramotno od države tražiti milostinju i prositi sitniš za ono što nam po pravu pripada te završava zaključkom: ”Gospodine Žiniću, nadam se da ćete se barem malo posramiti zbog svoje izjave, no nažalost ne vjerujem u to jer HDZ-ovci imaju kroničnih problema sa sramom, odnosno nemaju ga.”
U potpisu priopćenja: ”Kristina Ikić Baniček, Siščanka kojoj država ne treba platiti da živi u Sisačko-moslavačkoj županiji“.
Narod je, naravno, jedva dočekao ovakvu jednu temu da se posvađa, potuče, da zarati i da masovno prosvjeduje – po svom običaju, u fotelji, pred Facebook ekranom.
A mi smo dobili zgodnu pričicu za finale ovoga siječnja mjeseca. I pripadajuće mu Mjesečnice.
