Prerano se razveselismo zbog naglog zatopljenja nakon veljačkih minusa: snježni pokrivač promijenio je agregatno stanje u poplavu, a povijest je zapisala nikad veći vodostaj Save kod Jasenovca, nikad veće štete u kostajničkom pounju i već uobičajeno neugodne vodene izljeve u pokuplju i naseljima oko Odre.
A počelo je već u prvom ožujskom tjednu paralelno s, isto tako uobičajenim, porukama iz Hrvatskih voda o ‘’spremnosti na sve’’, optimističnim prognozama koje ‘’ne najavljuju veće probleme’’ i s frazom za koju ozbiljno pretpostavljamo da je ispisana na velikom banneru u sjedištu Hrvatskih voda i ima karakter loga tvrtke, a glasi: ‘’Sve je pod kontrolom’’.
”Nema razloga nekoj velikoj ugrozi”…”Što se tiče Save i Kupe, zaista mislimo da ne prijeti neka veća ugroza i da će tu stvari biti pod kontrolom”…”Mislim da je sada sve u najboljem redu, svi rade svoj posao i nema razloga da spremni ne dočekamo ovo otapanje snijega”, govorio je 8. ožujka generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković.
Samo pet dana kasnije Hrvatska Kostajnica u kojoj se proglašavaju izvanredne mjere obrane od poplava penje se prema vrhu top liste najvažnijih vijesti u Hrvatskoj, u posjet stiže i premijer Plenković, a upravo u trenutku kada zasjeda krizni stožer Kostajnica zauzima i vrh top liste najčitanijih medijskih izviješća: odron u Starom putu uništava desetak kuća, srećom, bez ljudskih žrtava:
”Hrvatska vlada će u suradnji s gradom i županijom učiniti hitne i maksimalne napore da se ljudima koji su ostali bez svojih domova danas osigura smještaj, a i da pomognemo u rekonstrukciji njihovih kuća. Ovo su zbilja izvanredne okolnosti”, izjavio je tada premijer Plenković, a tjedan dana kasnije u obilasku Kostajnice je i ministar graditeljstva Predrag Štromar koji potvrđuje premijerova obećanja na sastanku s obiteljima, čije su kuće stradale u aktiviranju klizišta, održanom radi dogovora o mogućnostima što bržeg stambenog zbrinjavanja: ”Razgovarali smo s obiteljima, analizirali smo svaki slučaj posebno za sebe, čuli smo ih sve, koji ih problemi muče, koje imaju želje, a mi smo im rekli koje su mogućnosti. Mi im moramo osigurati i privremeni smještaj i trajno rješenje. Već smo počeli razgovarati o trajnom smještaju i izuzetno mi je drago da su svi rekli da bi htjeli ostati u Hrvatskoj Kostajnici.”
U međuvremenu se u Jasenovcu ruše rekordi: vodostaj Save potukao je rekord star gotovo pola stoljeća i dosegnuo nevjerojatnih 928 centimetara. Usporedbe radi, najviši do tada zabilježeni vodostaj od 907 cm izmjeren je davne 1970.godine.
Izvanrednom stanju na području Jasenovca pridružilo se i lekeničko pokuplje gdje su stanovnici Starog Broda, dijela Letovanića i Žažine danima bili odsječeni od ostatka Općine i ovisni o pomoći interventnih službi koje su im svakodnevno čamcima dovozile hranu, vodu i lijekove.
Ovogodišnja je sezona poplava na području Sisačko-moslavačke županije prvi put pokazala potrebu za višednevnim angažmanom ‘’vanjskih’’ snaga te su lokalnim interventnim jedinicama u borbi protiv vodene prijetnje na dnevnoj bazi pridružene i stotine pripadnika hrvatske vojske.
Sve u svemu, od ožujskih je poplava ostalo nekoliko povijesnih događaja, još nekoliko najava države o velebnim projektima koji će spriječiti da se ubuduće ovakva povijest uopće piše, štete na objektima i poljoprivrednim površinama koje se upravo ovih dana zbrajaju i uvode u odluke o proglašenju elementarnih nepogoda, nekoliko obitelji bez krova nad glavom i ljutnja stanovnika pogođenih područja.
Ljutili su se i vozači kada je zbog izlijevanja vode zatvorena cesta kroz Brezovicu pa se danima vozilo okolo naokolo da bi se stiglo u Moslavinu i natrag. Ljutila se zbog istog razloga i gradonačelnica na župana pa smo u ožujskoj Mjesečnici zabilježili novu epizodu dopisivanja koje će, kako je krenulo, postati tradicija godine:
‘’Kao minimum minimuma preuzimanja odgovornosti za prouzročenu štetu od vas očekujem barem da građanima Siska i Sisačko-moslavačke županije javno priznate koliko tjedana će cesta biti zatvorena za sav promet da se ljudi mogu organizirati i pripremiti. Pitam vas da priznate ljudima koliko tjedana će morati zaobilazno naokolo voziti dok se ne sanira vaša glupost. Pišem vam jer smatram da je vaša dužnost prema javnosti priznati istinu. Skrivanjem od odgovornosti nećete ništa postići jer ‘može koza lagati da joj nije ništa’, ali slomljeni rog, odnosno urušeni most svjedoči da je ipak srušen.. ’’ napisala je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček u otvorenom pismu županu Ivi Žiniću. Odgovor je dobila isti dan:
‘’U ovim kriznim trenutcima kad sam već 12 dana u cjelodnevnom pogonu od 0 do 24 sata u obranama od poplava zbilja nemam vremena s Vama polemizirati’’, piše župan i zaključuje: ‘’Laž je i neistina kako su most ili cesta srušeni, ali Vi to naravno ne znate jer sjedite u finoj fotelji i toplom uredu i bavite se pisanjem priopćenja dok Vam prigradska naselja tonu. Kada prođe opasnost za grad i županiju, a u kojoj smo Vam mi ponudili pomoć na koju Vi niste reagirali, potrudit ću se malo podrobnije Vam objasniti stvari u koje se, kao i u vođenje Grada, ne razumijete.’’ završava župan svoje otvoreno pismo.
Priznajemo, zločesto smo se nadali nastavku dopisivanja jer je taman postalo zabavno, ali izgleda da ćemo novu epizodu gledati tek u travnju… Već će se naći neka tema.
A cesta kroz Brezovicu otvorena je pet dana nakon dopisivanja, ali za vozila do 7,5 tona nosivosti.
U ožujku je voda došla do grla i radnicima sisačke rafinerije: sve je bliže srpanj za kada je najavljeno 40 otkaza. No uprava Ine u međuvremenu je odustala od smanjenja broja zaposlenih. Krajem ožujka objavljena je odluka da se otkaza neće biti, nego da će radnici biti raspoređeni na druga radna mjesta. Utjeha za radnike, ali ne i za rafineriju:
”Mi smo znali da će se ljudi snaći, oni koji su pred mirovinom će otići i uzeti otpremnine, međutim, radi se o tome da je Sisak, ako se nešto ubrzo ne promijeni od strane politike, ubrzo zatvoren. Možda već za godinu dana, što na kraju i piše u izjavi – da će se Sisak pretvoriti u logistički centar”, prokomentirao je Predrag Sekulić Pega, zaključivši tako borbu za opstanak sisačkog postrojenja u kojoj rafinerci već godinama obijaju pragove hrvatskih vlada, ispraćaju stare i dočekuju nove premijere i ministre, ali redovito ne nailaze na poduzetne sugovornike.
Pa je sve izglednije da će 2018. godina biti zabilježena i u povijesti sisačke rafinerije – kao godina gašenja ne tek jedne tvornice nego i gašenja jedne ere u povijesti hrvatske industrije. Svoju borbu za spas pogona u Sisku, odupiranje Mađarima, obranu neovisnosti hrvatskog gospodarstva i, s druge strane, nemar države i ignoriranje njihovih upozorenja, radnici rafinerije uspoređuju sa svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu – jer mahom je riječ o hrvatskim braniteljima koji su i tada bili potrebni samo dok su svoje zdravlje ostavljali na oltaru domovine.
U isto je vrijeme sa svog oltara sisački biskup pozivao na molitvu. Ali ne za opstanak rafinerije i spas radnika niti za ljude osiromašene u ožujskim poplavama. Biskup se bavio važnijom temom:
‘’Potičem vas da se molite, osobno i po obiteljima, da se organizira i zajednička molitva u župnoj crkvi i u kapelama jedan dan koji je najprikladniji u tjednu: da se ne ozakoni rodna ideologija u Hrvatskoj’’, zborio je biskup s oltara i u jednom od dopisa medijima na dotičnu temu, koji su danima zatrpavali inboxe novinarskih redakcija.
Pisali su nam i iz Autohtone Hrvatske stranke prava i pozivali ‘’sve katolike, Hrvatice i Hrvate na prosvjed ispred sjedišta HDZ-a, na Trgu žrtava komunizma’’ (!?) Naime, adresa je Trg žrtava fašizma. A u pozivu kažu: ‘’Dođimo na prosvjed protiv Istambulske konvencije i sotone u Hrvatskoj! Za domovinu spremni!’’.
Stizala su slična priopćenja s pozivima na prosvjed i s adresa onih koji djeluju u ime obitelji. Ali nisu nam pisali o organizaciji humanitarnih akcija za obitelji u Kostajnici. Jer tim obiteljima vjerojatno nije dovoljno važno koja je razlika između spola i roda i jesu li njihova djeca “ono” ili nešto drugo. Nisu pozivali ni na prosvjed protiv zatvaranja sisačke rafinerije. Jer rafinercima valjda nije dovoljno važno tko je muško, a tko žensko ni hoće li Hrvatska zbog Istanbulske konvencije postati islamska zemlja (i u tu su opasnost proniknuli, ali samo oni najmudriji).
No, da su prosvjednici na zagrebačkom trgu redom uplatili ili poslali pomoć obiteljima osiromašenima u poplavama ili se pridružili rafinercima u apelu za spas sisačkog pogona, bila bi to akcija za opće dobro. A opće dobro je srednjeg roda, opće dobro je ‘’ono’’. Pa se valjda ne uklapa u tu misiju.
