Jako me smeta kada netko iz Bogom danih političara uvjeravaju svoj narod da je glup, blesav, da ništa ne kuže, da su ograničeni, na nivou imbecila, idiota ili tome slično. Jedino kada taj isti narod glasa za te uvažene političare, onda nije glup ni blesav.
Eto, prije nekoliko dana (iako to nije usamljen slučaj) Božo Petrov, predsjednik Hrvatskog sabora, objašnjava svome narodu da nisu skužili što je rekao njegov ministar, nautičar, zapovjednik ratne luke i sportski trener, Vlaho Orepić, kada je napao ustavne suce. Ma, zamislite, Orepić je govorio nekim jezikom kojega nitko ne razumije, samo ga razumije psihijatar Božo Petrov.
Naravno, dotični predsjednik Sabora objašnjava ustavnim sucima i svome narodu kako oni nisu razumjeli što je Orepić htio reći. Nije Orepić govorio to što je govorio, on je govorio nešto drugo. Samo, narod to nije razumio. To je, kao što se obično kaže, izvučeno iz konteksta.
Kada je postalo gusto, kada su ustavni suci zapitali Orepića gdje su to pogriješili, Petrov pokušava braniti svoga čovjeka kojega je doveo iz svoje doline. To čak radi i slatkorječivi premijer Plenković, .
Nije tandem Orepić – Petrov jedinstven slučaj. Puno puta do sada su političari, pritisnuti svojim blesavim izjavama, omalovažavali svoj narod. Narod ne razumije, to je njihovo geslo. Narod je, jednostavno rečeno, glup.
Pametan je samo kada treba dati svoj glas za te nadobudne, kvazi političare, pune sebe, svoga (ne)znanja i omalovažavanja svojih birača.
