Novogodišnja kolumna: Ipak se nešto kreće

sisakportal-hr

Osam stotina radnika sisačke Rafinerije, koju nemilosrdno hoće zatvoriti mađarski MOL, sa zebnjom očekuju proljeće. Svi su izgledi da će se zatvoriti i posljednji ventil, u nekada ponosnoj hrvatskoj rafineriji. Politika, kriminal i tržište učinili su svoje.

Sjećam se kada se gradio pogon KP 6, stotine radnika je bilo angažirano, dolazili su novinari, TV i filmske ekipe da ovjekovječe to čudo od postrojenja. Maksimalni kapacitet prerade bio je šest milijuna tona. Radilo se cijele godine, osim za vrijeme obveznog remonta. Dala je ta Rafinerija i Sisku mnogo toga. Izgradila je na stotine stanova za svoje radnike, na korištenje rafinercima bilo je odmaralište (hotel) u Biogradu. Ljudi su odlazili tamo sretni i veseli. I još mnogo toga Sisak može zahvaliti Rafineriji.
Uništili smo Rafineriju zbog nekakvih 10 milijuna eura mita, dali smo je u vlasništvo onome kojemu je Sisak i Rafinerija kao lanjski snijeg. Ipak, nadajmo se, možda od nekada ponosne tvrtke, ostane bar nešto što će nas podsjećati na nju.

U ovo sumorno vrije ima nešto čemu bi se trebali radovati. Ako je vjerovati podacima koji su u prosincu prezentirani iz gradske uprave, Sisak bi iduće godine mogao napraviti veliki korak naprijed. Gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček, izvijestila je novinare da je Tomislav Debeljak, vlasnik više firmi, među kojima i Brodosplita, pismom namjere, izrazio želju da u Južnoj industrijskoj zoni Siska izgradi tvornicu betonskih pragova.

U pismu kaže da bi tvornicu izgradio za manje od tri godine, da bi u početku zaposlio stotinjak radnika, a kasnije, razvojem poslovanja, čak tri stotine. U Južnoj industrijskoj zoni je zemljište u vlasništvu Grada, pa će i ishodovanje raznih dozvola (nadam se) ići mnogo lakše.
Uvjet je da investitor, poduzeće DIV, „sredi“ papire za godinu dana, a u iduće dvije godine da se tvornica u potpunosti izgradi.
Isto tako, talijansko poduzeće Mitteleuropa, već godinu i pol pregovara s gradskim vlastima o izgradnji bioenergane na biomasu, snage četiri megawata. Za početak, kažu Talijani, gradilo bi se jedno postrojenje, u kojemu bi bili primijenjeni najviši eko i drugi standardi. Kasnije, gradila bi se još dva postrojenja. Za sve postoje projekti, samo treba krenuti u posao. Pri izgradnji bi se koristili i sisački kooperanti. Investitori tvrde da bi se toplinska energija mogla isporučivati znatno jeftinije, čime bi profitirali korisnici, odnosno Siščani.

Zanimanje za investiranje u Sisku, posebice u Južnoj industrijskoj zoni, iskazao je i EPI Consulting, koji bi na tom prostoru gradio bioplinsku energanu snage 0,3 megawata. Time bi se na ekološki način zbrinjavao sav biorazgradivi otpad.
Ako se spomenute tvornice izgrade, u što ne treba sumnjati, bit će to veliki korak prema otvaranju novih radnih mjesta.
Na kraju, vjerujući u obećanja i planove, želim svim čitateljima sretnu novu, 2015. godinu.

Autor: Vladimir Pajtlar

najčitanije