Sjećam se početka 90-tih godina, kada je nacionalni naboj bio istrgnut iz namtnutih okova. Pjevali smo pjesme koje se prije bile nepoćudne, nosile smo trobojnice s hrvatskim znakovljem, obvezno smo se molili prije objeda, blagoslivljalo se u svakoj prigodi.
Skoro za svakoga praznika i blagdana prođem ulicama moga grada. I brojim. Zastave, naravno. Uvijek je sve isto. Doslovno, izvješene zastave možete nabrojiti na prste dvije ruke.
Nisam imao mira pa sam na praznik antifašističke borbe (u ponedjeljak), prebrojao zastave na bivšem trgu (danas Križanićeva i Meštrovićeva ulica, te Trg 22. lipnja). Rezultat je odličan. Čak devet zastava! U Ulici Stjepana i Antuna Radića ima ih šest. I za divno čudo, jedna je bila izvješena na privatnoj kući (Joža Galinić, na broj 39). Zastave nema ni na nekim institucijama.
Rezultat je porazan za 3. ulicu, gdje sam vidio samo jednu zastavu a u 4. ulici nisam vidio ni jednu. Čak ih nema ni na nekim državnim institucijama.
Na robnim kućama stranih trgovačkih lanaca nema zastava. Što bi oni izvjesili zastave, oni su u Hrvatsku došli pobrati lovu, baš ih briga za hrvatski stijeg. Čak ne poštuju ni radno vrijeme, već (skoro svi) rade i praznicima. Da im ne izmakne koja kuna.
Obišao sam prostor kod Zagrebačke ceste, gdje su trgovački centri. Zastave nema na Kauflandu, Uradi sam, Lidlu, BW-u, Mulleru, Elipsu, YSKU, KIK-u… Jedino je KTC imao izvješenu zastavu.
Ni jedna banka (uglavnom su to strane banke) nije izvjesila zastavu u povodu praznika. Mlate lovu, nabijaju kamate, pljačkaju na sve načine, ali ne mogu se sjetiti da u čast i poštovanje tom hrvatskom življu, bar za praznik, izvjese njegov stijeg.
Svako plovilo, čim uđe u hrvatske vode, mora na pramcu istaknuti državnu zastavu. Zašto se ne donese i zakon da svaka strana firma mora za praznike i blagdane izvjesiti zastave države u kojoj posluje? To je poštovanje države, njezinih običaja i njezinih ljudi, naravno.
Autor: Vladimir Pajtlar
