Vrbovec: Kaj su jeli naši stari i na kaj briju naši mladi?

db

Manifestacija ‘Kaj su jeli naši stari?’ u Vrbovcu privukla nas je, iskreno, samo zbog jedne stvari. Unatoč jako velikom odazivu posjetitelja na nekoliko lokacija u gradu, unatoč finim delicijama, velikom lunaparku i šećernoj vati, unatoč tome što je na nekoliko pozornica nastupio veliki broj izvođača, cilj je bio vidjeti i čuti folk punk rock prvake Ogenj, bend koji zadnjih godina bez predaha žari i pali domaćom scenom.

Prvo što smo ugledali došavši na mjesto događanja bio je veliki šator u kojem su tamburaške obrade Prljavog kazališta i sličnih, već odavno bezidejnih bendova, imale zadatak zagrijati ekipu za zvijezde večeri, za nas one hit wonder grupu Vigor. U jednom je trenutku kraj nas prošao i Dalibor Petko. Odlučili smo nipošto ne saznati je li on došao poslovno ili kao posjetitelj, jer nam je dotad viđeno bilo sasvim dovoljno da znamo da se kod velikog šatora ne treba previše zadržavati.
U nekoliko minuta šetnje prema našem odredištu, malom šatoru kojeg su držali Vrbovečka udruga mladih i Rock klub Extreme, vidjeli smo nekoliko manjih pozornica na kojima su gažirali bendovi s repertoarom zabavne glazbe, iste one koja je drmala i veliki šator, a na posljednjoj stanici prije naše destinacije, još jednoj većoj pozornici, u tom je trenutku svoj stand up show imao sveprisutni Davor Dretar Drele. Njegove naporne fore ‘da treba čuvati guze od tih gejova’ već su toliko dosadne i Bogu i ljudima, da se pivo u malom šatoru, u kojem se još ne događa ništa, činilo kao najbolja opcija.

Tamo nas je ipak dočekao i više nego zanimljiv sadržaj – izložba plakata za događanja koje je kroz godine djelovanja organizirala Vrbovečka udruga mladih. Tako smo se uvjerili u već poznatu činjenicu da se radi o ljudima koji održavaju urbanu kulturu na visokom nivou čak i na samom rubu Zagrebačke županije. Uz domaće dečke koji su provjerenim domaćim rock hitovima razbijali tišinu, bila je to odlična uvertira u ono što slijedi.

69168491_478648696251772_5019007170453176320_n

Ekipa iz benda Ogenj najbolje što zna radi ono što najviše voli. Čekajući njihov nastup porazgovarali smo s njima uz pivo, saznali da je nasljednik njihovog prvijenca ‘Domaj’ na putu i da su već pomalo umorni od stalnih putovanja i koncerata, no da ih to ne sprječava da svaki put daju sve od sebe. Sisak su dosad posjetili tri puta, posljednji put ove godine kao support Kojotima za Praznik rada. Već tada u Sisak su došli kao ponosni dobitnici dva Porina na ovogodišnjoj dodjeli, a potom je uslijedio veliki broj nastupa u Hrvatskoj i šire. Vole ih u Slovačkoj, Poljskoj, Sloveniji, a bilježe i nastup na nedavno održanom Beer festu u Beogradu. Zato se isplatilo voziti sat vremena do Vrbovca i provjeriti još jednom kako sve to izgleda i zvuči.

Ogenj se na pozornicu popeo nešto poslije 23 sata i u nešto više od sat vremena svirke demonstrirali su kako folk nije sinonim zavrtanje žarulja već jedan od najboljih prijatelja punka i rocka. Zvuk obogaćen raznim akustičnim i tradicionalnim instrumentima ispunio je prostor, a odlična interakcija s publikom držala je atmosferu na zavidnoj razini koju bi i grupa Vigor poželjela dok izvodi svoju ‘Još fališ do bola’ (ako znate još koju njihovu pjesmu onda ste na krivom linku).

69928878_762161347556768_6103329298494521344_n

Naslov ovog članka zapravo je citat frontmena benda Ogenj, Tomislava Mihca Kovačića, kojeg je ponovio nekoliko puta tijekom nastupa i koji odlično potvrđuje sve napisano u prvom dijelu teksta. Da se krivo ne shvatimo, ‘Kaj su jeli naši stari’ je predivna manifestacija koja svojim sadržajima i ponudom privlači uistinu veliki broj ljudi, no urbana mladež bi se tamo, bez malog VUM šatora, osjećala, riječima Seje Sexona, “like a krme in Teheran”.

Saša Tadić

najčitanije