U ovoj reggae-pjesmi Šajeta se u svom satiričnom stilu prisjeća se “starog narodnog običaja” iz davnih vremena kada su se, pod geslom sve je to naše, “iznosile” iz tvrtki razne sitnice vješto povlačeći paralele s kasnijim vremenima kada su se na sličan način iz tih istih tvrtki izvlačili milijunski iznosi. On sam voli isticati kako je u doba svojih prvih glazbenih uspjeha još uvijek bio zaposlen u riječkom brodogradilištu “3. Maj” te da su njegovi prvi predani “glasači” na radijskim top-ljestvicama zapravo bili ljudi u plavim radnim odjielima s kojima je dijelio svakodnevicu, alat i sendviče na dokovima škvera. Ovo je njegova svojevrsna posveta njima…
