Prije nekoliko tjedana napisao sam kako se ministar Kovač prilikom posjete Mađarskoj pohvalio kako su Mađari i Hrvati oduvijek na „istoj valnoj dužini“, da su to dva bratska naroda i da to seže u daleku povijest.
Napisao sam tada da se ministar Miro Kovač „malo zaletio“, jer su se Hrvati od pamtivijeka sukobljavali s Mađarima. Bilo je tu ratova, apetita prema teritoriju južnog susjeda. Svega je bilo, samo ne bratske suradnje.
I opet su nam Mađari zabili klin. Zaobilazeći Hrvatsku, potajno su dogovarali sa Slovencima o proširenju luke Kopar i transportu roba iz Kopra prema srednjoj Europi.
Tim potezom luka Rijeka bila bi zaobiđena, izolirana.
„Slovensko-mađarska urota“ ozbiljno će ugroziti namjere Kineza da grade luku Rijeka i nizinsku prugu od Rijeke do Botova. Navodno je i Viktor Orban, pri razgovoru s Tomislavom Karamarkom, rekao da su Hrvati neozbiljni i da stalno otežu s izgradnjom pruge i proširenjem luke.
Toliko o prijateljstvu Mađara i Hrvata. Ni kroz povijest nam nije bilo ništa bolje. Samo tada je tekla krv, uglavnom hrvatska. Uz blagoslov Hrvata, oteli su nam INU, sada otimaju i važan prometni koridor.
Eto, toliko o dobrosusjedskim odnosima.
